Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike {KBSA} u saradnji sa Institutom za
istraživanje genocida Kanada  {IGK}, a u ime žrtava genocida koji trenutno žive u Sjevernoj Americi, najoštrije protestiraju protiv eventualne kandidature Srbije za poziciju predsjedavajućeg 67. Zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.

Naš protest  baziramo na sljedećim činjenicama:

1.      Na temelju velikodržavnog projekta Velike Srbije (“svi Srbi u jednoj državi”), na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvršena oružana agresija, a na okupiranim teritorijama Republike Bosne i Hercegovine nad Bošnjacima je izvršen zločin genocida.

2.      Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima čine suštinu zajedničkog zločinačkog poduhvata Srbije i Crne Gore.

3.      Namjera toga agresorsko-genocidnog zločinačkog čina, utemeljenog na srpskom velikodržavnom projektu, imao je za cilj zauzimanje Republike Bosne i Hercegovine kao države, te istrjebljenje Bošnjaka ili njihovo svođenje na beznačajnu etničku skupinu.

4.      Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima su isplanirani od Srbije i Crne Gore sa jasno postavljenim ciljem, naređeni sa nadležnih političkih i vojnih mjesta i izvršeni planski, sistematski i organizovano.

5.      Za istrebljenje Bošnjaka je postojala genocidna zločinačka namjera i genocidni plan.
-       Slobodan Milošević je “bio učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je uključivao i rukovodstvo bosanskih Srba, čiji su cilj i namjera bili da se djelimično unište bosanski Muslimani kao grupa” (ICTY, Tužilac protiv Slobodana Miloševića}.
-       Srbija je osuđena od strane Međunarodnog suda pravde zbog nesprječavanja genocida u Srebrenici 1995 godine.
-       Srbija još uvijek nije prošla kroz procese suočavanja sa zločinima i odgovornošću iz  prošlosti.
-       U Srbiji se još uvijek otvoreno negira genocid koji je potvrđen odlukama Međunarodnog krivičnog tribunala za područje bivše Jugoslavije, Međunarodnog suda pravde i više nacionalnih sudova.

6.      Kolaboracionisti velikosrpskog agresora, odnosno zvanična vlast Republike srpske su pod neposrednim rukovodstvom, organizacijom, komandom, učešćem i podrškom država Srbije i Crne Gore okupirali  teritorije Republike
Bosne i Hercegovine i učestvovali u genocidu, zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima nad Bošnjacima.

7.      Genocidno rukovodstvo kolaboracionističke tvorevine Republike Srpske, na čelu sa Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom, Biljanom Plavšić i drugima, koju je generirao srpski nacizam i na kostima ubijenih Bošnjaka inaugurirao genocidnu tvorevinu nazvanu republikom, imalo je genocidnu namjeru i genocidni plan o istrebljenju Bošnjaka, po kojem je genocid vršen i izvršen.

Ovo su historijske činjenice, dokazane od više naučno istaživačkih institucija širom svijeta, duboko urezane u svijest žrtava agresije, genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Bosni i Hercegovini, na osnovu kojih smatramo potpuno neprihvatljivim i moralno i politički štetnim da ministar države odgovorne za najteže zločine bude predložen za poziciju Predsjedavajućeg Generalne skupštine UN.

 Mr. Haris Alibašić

Predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike

Prof. Emir Ramić

Direktor Instituta za Istraživanje genocida Kanada

Sama činjenica da je u Srebrenici počinjen pravno potvrđeni genocid nad Bošnjacima, a da obrazovni sistem manjeg BiH entiteta u svojim nastavnim programima ignoriše tu činjenicu jasna je potvrda politizacije obrazovnog sistema u cilju iskrivljenja povijesti. Ako tome dodamo činjenicu da se za nazive obrazovnih ustanova koriste imena povijesnih ličnosti koja su svojim djelima raspirivali mržnju i netrpeljivost prema vjeri i tradiciji koju baštine Bošnjaci jasno je da je to samo još jedan u nizu pritisaka i ponižavanja Bošnjaka povratnika kojima su povratnici i žrtve genocida svakodnevno izloženi.

Bošnjačka djeca čine većinu školske populacije u pomenutoj ustanovi i neophodno je poštovati njihovu želju kako u određivanju imena ustanove tako i u pogledu sadržaja samih nastavnih programa kojima cilj treba biti upoznavanje i suočavanje sa istinom o proteklom i svim drugim ratovima i povijesnim činjenicama kako o Srebrenici tako i o čitavoj BiH.

KBSA i udruženja Srebreničana pozivaju sve političke predstavnike Bošnjaka na svim nivoima da putem Ministarstva obrazovanja manjeg BiH entiteta nađu način kako bi želja roditelja bila ispunjena.

U ime KBSA,
Kemal Hamulić
glasnogovornik

Ovim se članom uvjetovalo da se rezultati o etničkoj strukturi stanovništva popisa iz 1990 godine primjenjuju pri formiranju vlasti sve do potpune primjene Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno do završetka povratka izbjeglih i raseljenih lica. Ovaj čin predstavlja de facto legalizaciju kampanje etničkog čišćenja i genocida koji je počinjen nad Bošnjacima u periodu 1992 – 1995 godine. Aneks VII Dejtonskog sporazuma je i dalje ignoriran od strane političara u BiH i međunarodne zajednice, uključujući i Ured Visokog Predstavnika (OHR) čime se nastavlja destrukcija Bosne i Hercegovine i narušavaju osnovna ljudska prava povratnika.

Gospodine Incko, zahtjevamo od Vašeg Ureda konkretne korake da se spriječi brisanje ovog člana.. Kontinuirana opstrukcija Aneksa VII od strane predstavnika RS nedostatkom osnovnih sigurnosnih i ekonomskih uvjeta za povratak Bošnjaka na njihove posjede u Republici Srpskoj znači da je Dejtonski sporazum prekršen i popis stanovništva, domaćinstava, i stanova u BiH ne može biti sproveden.

U ovom slučaju, tražimo od Vas da zaštitite prava izbjeglih bh. građana, a posebice Bošnjaka, od predstavnika RS, kao i od bošnjačkih predstavnika u Parlamentu koji su zbog sitnih političkih interesa kompromitovali povratak izbjeglih Bošnjaka u RS i njihova ljudska prava na ovom teritoriju BiH. Brisanje člana 48 vraća žrtve genocida i agresije u vrijeme ratnog perioda kada su srpski vojnici prisiljavali Bošnjake na odricanje imovine. Agresija na BiH se nastavlja političkim metodama dok se predstavnici Bošnjaka u BiH svjesno odriču Bošnjaka i bošnjačke imovine u RS u korist svojih političkih pozicija u Federaciji BiH.

Također tražimo od Vašeg ureda da zaustavi anti-Dejtonske akcije predstavnika RS u vezi oporezivanja imovine Bošnjaka u RS. Vlasti RS koriste trenutnu situaciju u kojoj ne postoji zajednički zakon na čitavoj teritoriji Republike BiH o oporezivanju nekretnina, te zloupotrebljavaju ovu zakonsku odredbu ne koristeći iste porezne stope za osobe koje žive na teritoriji manjeg entiteta i za osobe koje imaju imovinu u RS, ali im je prebivalište van manjeg entiteta. Uzimajući u obzir geografsku udaljenost prognanih Bošnjaka u dijaspori, i kulturu mita i korupcije činovnika, legalni vlasnici imovine u RS se dovode pred svršen čin i onemogućava im se povratak njihovog vlasništva, koje im je već jednom bilo oteto u toku agresije i genocida tokom 90tih godina.

Ovaj oblik administrativnog dovršavanja genocida je moguć, jer BiH i njeni državni organi ne funkcionišu na prostorima manjeg entiteta i čelnici istog dosljedno onemogućavaju rad kako državnih tako i svih ostalih organa kojima je zadatak da uspostave normalno djelovanje izvršnih organa vlasti sa ciljem euro-atlantskih integracija BiH u NATO i EU.

Zbog političke inertnosti ili nesposobnosti bosnjačkih političara u BiH, jedina nada za prognane Bošnjake predstavlja Ured Visokog Predstavnika koji je nažalost oslabio u zadnjem periodu zbog nedostatka angažmana medjunarodne zajednice. Pozivamo vas da zaustavite ovu agresiju na protjerane Bošnjake i da poduzmete sve korake, uključujući i bonske ovlasti, da se spriječi nastavak agresije i etničkog čišćenja Bošnjaka u RS.

S poštovanjem,

Haris Alibašić, Predsjednik KBSA
Emir Ramić, Direktor IRGC
Sanja Drnovšek, Direktorica BAGI
Senada Softić-Telalović, Predsjednica VBHOA

Kako saznaju Bošnjaci.Net na sastanku delegacija najviše je vremena posvećeno temama koje su od važnosti za bošnjački nacionalni korpus kako u BiH i Sandžaku, ali i u Sjevernoj Americi. Predstavnici KBSA su posebno iskazali interesiranje za Bošnjake u Sandžaku, o odnosima srbijanskih vlasti i sa kojim problemima se najčešće susreću.

Delegacije su dogovorile strateška djelovanja kako u kratkoročnom tako i u dugorčnom ostvarenju zajedničkog plana. Razgovarano je također i o usklađivanju načela i potpisivanju protokola o zajedničkoj suradnji ova dva važna segmenta bošnjačkog organiziranja, u Sandžaku i Sjevernoj Americi.

Autor: Bosnjaci.net

Poštovana gospođo Državna tajnice Clinton,

 Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) je krovna organizacija koja zastupa interese Bošnjaka u SAD i Kanadi i koja je vrlo ohrabrena vašim sastankom Decembra 13^og 2011 sa njegovom ekselencijom, Željkom Komšićem, Predsjedavajućim članom predsjedništva Bosne i Hercegovine.  Američki i kanadski Bošnjaci pomno prate učešće SAD-a u u političkim zbivanjima oko Bosne i Hercegovine i nadaju se za još aktivnijom ulogom Sjedninjenih Američkih Država u podržavanju demokratskih i ustavnih reformi neophodnih za Euro-atlansku integraciju Bosne i Hercegovine. 

 Nedavne vijesti o formiranju centralne vlade u Bosni i Hercegovini se mogu promatrati pod podjednakim okolnostima, kao razlogom neposrednog učešća vlade Sjednjenih Američkih Država.  Vladajućim strankama je trebalo 14 napornih mjeseci da ugovore i formiraju novu vladu zbog opozicije od onih istih rušilačkih snaga koje neprekidno skreću Bosnu i Hercegovinu sa puta prema boljoj budućnosti.  KBSA je skrenuo pažnju rušilačke politike Milorada Dodika i njegove nacionalističke i ekstremne politike s ciljem uništavanja bosansko-hercegovačkih državnih institucija.  U nedavnom razgovoru za bosanske dnevne novine, američki Ambasador Patrick Moon je izrazio svoje razočaranje u Dodikovo razorno ponašanje i nacionalističku politiku. 

 Bosna i Hercegovina može ići naprijed samo pod preduslovom snažnih centralnih institucija vlade i bez nacionalističkih pristalica koje bi odvele državu u politiku iz prošlosti.  Predstavnici KBSA su pokrenuli ovu temu na sastanku sa Predsjedavajućim Komšićem, 3^ćeg decembra u Washingtonu, D.C.  Između ostalih pitanja, na sastanku je razmotrena potreba za opširnijim reformama uključujući potrebu da se izmjeni Ustav Bosne i Hercegovine bazirano na jednakim pravima za sve građane bez obzira na nacionalnost ili vjersku pripadnost.  Ustav Republike Bosne i Hercegovine predstavlja odličnu osnovu za ove reforme, koje su neophodne da bi se Bosna i Hercegovina uspješno integrirala u NATO i Europsku Uniju.  

Članstvo u NATO-u je od obostranog interesa i za Bosnu i Hercegovinu i za NATO jer bi učvrstilo i ojačalo stabilnost regiona i omogućilo put Bosne i Hercegovine ka EU članstvu te doprinijelo dugoročnom napredku i miru.  Ovo su isti ciljevi koje ste i vi jasno artikulisali u vašoj javnoj izjavi sa Predsjednikom Komšićem.  Bosna i Hercegovina očekuje zalaganje SAD po pitanju ostvarenja ovih neophodnih promjena tj. reformi.  Sjedinjene Američke Države su već demostrirale odlučnu inicijativu; zahvaljujući američkom direktnom angažmanu, administracija Predsjednika Clintona je zaustavila srpska zvjerstva u Bosni i Hercegovini i posredovala je u sklapanju Daytonskog mirovnog sporazuma.  Za taj angažman smo zahvalni, ali se još više mora učiniti da bi se obezbjedili dugoročan mir i sigurnost. 

Absolutno je neophodno da Sjedinjene Američke Države preuzmu snažniju ulogu i doprinesu reduciranju vanjskih i unutrašnjih prijetnji suverenosti i neovisnosti Bosne i Hercegovine.  Stalna provokativna i secesionistička retorika bosansko-srpskog političkog vrha, stalna kočenja u zakonodavstvu i oslabljena uloga Ureda Visokog Predstavnika su samo neki od problema gdje Sjedinjene Američke Drzave mogu preuzeti inicijativu i pomoći u realizaciji dugoročnih rješenja.  Mi smatramo da je u vitalnom interesu za Sjedinjene Američke Države da Bosna i Hercegovina nastavi put prema NATO-u i Evropi, što bi imalo direktan utjecaj na dugoročnu stabilnost cjelokupnog regiona Jugoistočne Europe.  

Uprkos političkim izazovima, Bosna i Hercegovina ne posustaje u indikacijama da je ključni saveznik i prijatelj SAD-a.  Ovo je dokazano činjenicom da je Bosna i Hercegovina jedna od prvih zemalja koje su potpisale Ugovor o statusu snaga (SOFA) sa Sjedinjenim Američkim Državama, Bosna i Hercegovina je i dalje surađuje sa Sjedinjenim Američkim Državama po pitanjima bezbjednosti, protu-terorizma, kao i po pitanjima sprječavanja trgovine drogom i ljudima. 

Navodim nekoliko primjera ove suradnje i važnosti sudjelovanja Bosne i Hercegovine: Bosna i Hercegovina je ključni partner NATO snaga, ima glas u UN Vijeću Sigurnosti, aktivno sudjeluje u misijama u Afganistanu i Iraku; eksperti za forenziku i identifikaciju žrtava su pomagali američkim dužnosnicima pri identifikaciji žrtava nakon terorističkog napada 11. septembra, 2001.    

Poštovana Državna tajnice Clinton, molimo Vas da poduzmete neophodnu inicijativu po pitanju izlaska Bosne i Hercegovine na pravi put prema demokratiji, miru, stabilnosti i uspješnoj integraciji u NATO i Europsku Uniju.  

KBSA je odlučan u tome da Vam na svaki mogući način pruži podršku u ovim naporima.  

S poštovanjem,

Mr. Haris Alibasic

Predsjednik UO KBSA

 Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) smatra ovu izjavu licemjernom i uvredljivom, jer je Milorad Dodik glavni negator genocida koji je izvršen nad Bošnjacima za vrijeme srpsko-crnogorske agresije na BiH. Unatoč presudi Međunarodnog suda pravde i uprkos potvrđenim presudama Haškog tribunala da su srpski politički i vojni dužnosnici odgovorni za genocid nad Bošnjacima u periodu od 1992-1995, Dodik uporno negira genocid koji je počinjen nad Bošnjacima i neumorno promovira etničke podjele u Bosni i Hercegovini (BiH).

 Nedavno objavljeni, od strane „Slobodne Dalmacije,“ zapisnici sastanka bosansko-srpskog rukovodstva iz maja 1992. pokazuje da je general Ratko Mladić još tad upozoravao da je plan bosanskih Srba za etnički čisti teritorije BiH po kontrolom Srba jasan genocid.

 Uprkos tome, Milorad Dodik ne samo da ignorira, već svjesno opstruira usvajanje Rezolucije Europskog parlamenta od 15. januara 2009. u državnom Parlamentu Bosne i Hercegovine. Europski parlament je istu usvojio sa 556 glasova za, 9 protiv i 22 suzdržana glasa, a već je usvojena u parlamentima Crne Gore, Makedonije, Hrvatske i djelimično Srbije, čak je i donesen zakon da se 11. juli obilježava kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici u zemljama članicama Europske unije. Između ostalog, u Rezoluciji Europskog parlamenta stoji sljedeće: “Tri godine prije genocida u Srebrenici, Srbi su uništili 296 muslimanskih sela i pobili najmanje 3.166 Bošnjaka, uključujući žene, djecu i starce, u Srebrenici i okolnim opštinama Bratunca, Vlasenice, Rogatice i Višegrada. Već 1993., U.N. je zaključio da se odvija usporeni proces genocida u Srebrenici. Jula 1995., Srbi sistematski strijeljaju preko 8.000 bošnjačkih dječaka i muškaraca.”

 Ako je Milorad Dodik voljan da drži lekcije o poštivanju žrtava rata, onda bi bilo preporučljivo da počne od samog sebe i prestane sa negiranjem historijskih činjenica koje ukazuju na to da je nad Bošnjacima počinjen genocid od strane srpskih vojnih i paravojnih jedinica tokom 1992-95 godina. U protivnom, njegova licemjerna retorika samo ukazuje na to da je on i dalje običan provokator i huškač nacionalne netrepeljivosti.. Na žalost, Dodiku su politički poeni bitniji od istine i pravde i da ih samo na jedan jedini način zna postići, a to je šireći mržnju i netrepeljivost svojim neumjesnim izjavama.

 S druge strane, KBSA će nastaviti sa promoviranjem istine o agresiji, genocidu, i etničkom čišćenju koji su počinjeni na cijelom teritoriju BiH u periodu od 1992-1995 nad nesrpskim stanovništvom, građanima Republike BiH, a od strane srpskih vojnih formacija uz direktno učešće Srbije i Crne Gore, te insistirati na kažnjavanju svih ratnih zločinaca i adekvatnom obeštećenju za žrtve zločina

U ime KBSA,

mr. Kemal Hamulić, glasnogovornik

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) pozdravlja odluku francuske vlade da ne provede zahtjev za privodjenje,  izdatom od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), novinarke Florence Hartmann, bivše glasnogovornice tužiteljstva u Haagu. Već više od dvije godine, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike je pisao ICTY-u i tražio da se optužbe protiv francuske novinarke ukinu u potpunosti, jer je Florence Hartmann kažnjena za objavljivanje istine o tajnim dogovorima izmedju ICTY-a i Srbije. U svojoj knjizi “Mir i kazna,” Hartmann je pisala o postojanju tajnih dokumenata, za koje se je već manje vise znalo, povezujući vladu Srbije sa zločinima počinjenim u Bosni i Hercegovini i o tajnim sporazumima između Haškog suda i Srpske vlade, a na štetu Bosne i Hercegovine. Samo zato je optužena i proglašena krivom: “kriva” je za to što je govorila i napisala istinu. Osuđena je na novčanu kaznu koja je kasnije preinačena u  zatvorsku kaznu.

 Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike se slaže sa francuskom vladom u tvrdnji da se Haaški sud treba koncentrirati na rad istrage i procesuiranja ratnih zločinaca, a naročito za potrebom za brzo postizanje pravde u predmetima protiv ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, vođa bosanskih Srba tijekom rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu. ICTY ne treba gubiti vrijeme i resurse progoneći i osudjujući one koji govore istinu.

 Na kraju, još jednom tražimo od Ujedinjenih naroda izdavanje naloga za istragu nezakonitih ugovora potpisanih od strane ICTY sa vladom Srbije, na osnovu kojih je uskraćena pravda za Bosnu i Hercegovinu. Bez pravde ne može biti mira i pomirenja u regiji. O tome svjedoče kontinuirana etnička previranja u zemlji, koja prijete stabilnosti čitave regije. Sadašnja previranja su definitivno posljedica nepravde i nedostatka odgovornosti Srbije i Crne Gore za svoju politiku agresije u 1990.

 U ime Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike,

Kemal Hamulic, glasnogovornik

UPRAVNI ODBOR KONGRESA BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE (UO KBSA)

 Na sastanku se razgovaralo o konkretnim pitanjima od interesa za BiH građane u SAD i Kanadi, a između ostalog o naporima na pozitivnom rješavanju pitanja dvojnog državljanstva, pitanju imovine BiH gradjana u manjem entitetu u BiH, olakšavanju registriranja BiH gradjana iz dijaspore za izbore u BiH, uvezivanja radnog staža gradjana BiH u domovini i inostrantsvu i drugim pitanjima od interesa za BiH građane u SAD i Kanadi. Razgovaralo se o trenutnoj političkoj situaciji u BiH i potrebi većeg angažmana BiH na lobiranju u SAD i Kanadi, suradnji sa State Departmentom, ulozi BiH u Vijeću sigurnosti UN-a, te važnosti ulaska BiH u NATO.  U razgovoru se osvrnulo na probleme u vezi nedostatka jedinstvenog obrazovnog sistema u pojedinim dijelovima BiH.

 Predsjednik UO Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike je naglasio važnost akcija KBSA i neophodnosti proširenja Kluba prijatelja u Kongresu SAD i  novoformiranog kluba prijatelja BiH u kanadskom Parlamentu. Napomenuo je neophodnost veće podrške BAASVBiH zbog njihovog direktnog pristupa američkim zvaničnicima i uloge u DCu.

 Predsjednik Komšić je ponovno ocijenio pozitivnim rad i angažman Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, naglasivši da Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike radi “sistematično i kroz lični angažman” na promociji interesa BiH u državama i sredinama u kojima se nalaze članovi Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.  Predsjednik Komšić je izmedju ostalog dodao da “cijela BiH može imati koristi od Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.”  Dodao je da se uskoro nada mnogo konkretnijim akcijama i suradnjom izmedju institucija BiH i Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, kao i BASVBiH i SSD.

 Profesor Semir Djulić je upoznao predsjednik Komšića sa akcijama i izgradnjom centra BiH zajednice u Atlanti, GA.

 Potpredsjednik UO KBSA, Mr. Čustović je naglasio važnost napredovanja BiH u akcionom planu za ulazak u NATO.

 Predsjednik Komšić je naglasio da je ulazak u NATO jedan od glavnih prioriteta.

 Predsjednik UO KBSA, Mr. Alibašić se zahvalio na podršci od predsjedavajućeg Predsjedništva gdina. Komšića i ovom prilikom je uručio predsjedniku Komšiću specijalnu zahvalnicu Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, proglas grada Grand Rapidsa obilježavajući Dan državnosti BiH u Grand Rapidsu – drugom gradu po veličini u državi Mičigen, te prigodni poklon uz poziv da dođe u posjetu BiH građanima u Grand Rapidsu, Charlotte, Atlanta i drugdje gdje se nalaze naši građani.

 U ime Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike

 Glasnogovornik

mr. Kemal Hamulić

Gosti su u oba slučaja primjetili ovaj propust i prokomentarisali su ovo nedolično ponašanje, bez direktne kritike domaćina.

 Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike je svjestan upornosti i istrajnosti ekstremnih elemenata unutar srpskog političkog vrha, ali isto tako podvlači bitnost istrajnosti i upornosti međunarodnih snaga i zemalja na insistiranju i podržavanju suverenosti i državnosti Bosne i Hercegovine.

 Boljitak nede biti moguć, ako se suverenitet naše domovine bude dovodio u pitanje na čak i ovako perfidan način.

 Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike očekuje da de se ubuduće ovakvi ispadi od strane vrha manjeg entiteta kazniti na odgovarajući diplomatski način od strane pripadnika međunarodne zajednice; primjer koji bi se trebao slijediti je postavio Ahmet Davutoglu, ministar vanjskih poslova Republike Turske, tako da i drugi predstavnici međunarodne zajednice trebaju insistirati na poštivanju suvereniteta i integriteta države Bosne i Hercegovine.

 Dodatno, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike predlaže konkretne korake od strane Visokog Predstavnika i Ministarstva vanjskih poslova BiH da sve posjete i sastanke ambasadora i drugih stranih predstavnika, bilo to na entitetskom ili državnom nivou, moraju biti odobreni i koordinirani od strane Ministarstva vanjskih poslova na nivou Bosne i Hercegovine. Štoviše, predstavnici stranih država trebaju insistirati na tome da svi politički ili ekonomski odnosi sa manjim entitetom moraju idi preko državnih institucija BiH. Na ovaj način bi se zaustavilo konstantno podrivanje države BiH

Kemal Hamulić, glasnogovornik KBSA

Klub prijatelja BiH će osigurati podršku Kanadskog parlamenta neophodnim političkim i ekonomskim reformama u Bosni i Hercegovini. Ovim klubom predsjedavaju dugogodišnji prijatelji Bosne i Hercegovine, Chair: MP Dave, MacKenzie, Vice Chair: MP Brian Masse, Vice Chair: MP Bernard Trottier, Executive Member: MP Nina Grewal, Executive Member: Senator Raynell Andreychuk.
Klub do sada ima više od 30 članova oba doma Kanadskog parlamenta.

Stoga, pozivamo sve građane sa pravom glasa, a koji podržavaju demokratsku i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu da se aktivno ukljuće u ovaj proces kontaktirajući svoje predstavnike u Kanadskom parlamentu, te tražeći od njih da pristupe Klubu prijatelja BiH. Očekujemo od bosansko-hercegovačke dijaspore, koja broji preko 50,000 članova, aktivno učešće u radu Kluba prijatelja BiH.

Za više informacija o svemu ovome posjetite naše website http://www.bosniak.org, www.instituteforgenocide.ca

POZIV NA AKCIJU!
Postovani prijatelji Bosne i Hercegovine u Kanadi

Kao što vam je već poznato nedavno je osnovan Klub prijatelja BiH u Kanadskom parlamentu.
Kako bi Klub Prijatelja dobio svoju punu funkcionalnost, treba biti popunjen sa odreðenim brojem clanova oba doma kanadskog parlamenta. Proces popunjavanja je već otpoćeo. Uloga BiH dijaspore u Kanadi je od presudnog značaja u procesu popunjavanja ovog kluba.

Stoga, ovom prilikom pozivamo BiH dijasporu u Kanadi odnosno svakog pojedinca posebno da uzme aktivno učešće u ovom procesu tako što će tražiti od svojih predstavnika u Kanadskom parlamentu da se pridruže Klubu prijatelja BiH.

Prije nego što Vam ponudimo Upustvo kako saznati ko su Vaši predstavnici u Kanadskom parlamentu te kako ih kontaktirati, podsjetit čemo Vas na nekoliko važnih detalja. Dakle, svakog državljanina Kanade koji živi u nekoj od saveznih provincija i teritorija predstavlja po jedan MP. Takođe možete kontaktirati senator iz vaše provincije odnosno teritorije.

UPUSTVO
1. Najprije trebate saznati ko su Vaši predstavnici u Kanadskom parlamentu, MP i Senatori parl.gc.ca

2. Kontaktirajte Vaše predstavnike u njihovim lokalnom ofisu putem telefona, faxa, poštom ili pošaljite e-mail tražeći od njih da se pridruže Klubu prijatelja BiH u Kanadskom parlamentu. Dole ispod je naš uzorak pisma kojeg možete iskoristiti u cijelosti (copy/paste) ili možete napisati novo pismo svojim riječima, vodeći pri tome računa da saćuvate suštinu poruke.

Napomena: Samo slanje emaila ne garantuje da će biti i pročitan. Iako slanje pisma poštom ili faxom uzima nešto više vremena, ipak je veći izgled da ono bude pročitano i da na njega bude odgovoreno. Poziv telefonom uz pismo je najefikasniji način. Pismo poslano poštom ili faxom treba da ima Vaš potpis. Sve ovo zahtjeva malo truda a od neprocjenjive je koristi za Bosnu i Hercegovinu.

3. Važno je ostati ustrajan pa Vam s toga preporučijemo da uradite “follow up” na vaše prijethodno pismo/fax/email, kako biste bili sigurni da je uredno primljeno. Molimo obavijestite nas, email-om ili telefonom, nakon što kontaktirate Vaše predstavnike kako bismo mi sa naše strane mogli izvršiti dodatni “pritisak” na njih. Imajte na umu tri stvari: prisutnost (naša prisutnost u Kanadi je značajna), profesionalnost i upornost.

4. Konačno, čestitka Vašem predstavniku nakon uključivanja u Klub prijatelja BiH treba da stigne upravo od Vas. Time stavljate do znanja koliko Vam je, kao potencijalnom glasaću, stalo do pitanja vezanih za BiH. Vaši predstavnici ne mogu to znati ako ih Vi o tome ne informišete.

Sample letter for your use:

Kontakti

Telefon:
905 385 3606 (Canadian office)

Website:
KBSA: www.bosniak.org
IRGC: www.instituteforgenocide.ca/

E-mail:
cnab.canada@bosniak.org

info@instituteforgenocide.ca

Nasa sugrađanka Senada Cvrk Pargan samo je transverzalama stiha mogla da izrazi sebe i svoje osjećaje vezane uz njen život, a time i uz živote ljudi u cjelini.

Rodila se u naselju Žutica u okolini Srebrenice 1975. godine. Nakon srednje škole izučavala je nauke na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu koje je nastavila u gradu Lansingu, drzava Mičigen, Sjedinje Američke Države. Sudbina joj je odredila da vrijeme između 1992. i 1995. provede u Srebrenici u okruženju ratnih strahota, pokolja i protjerivanja Srebreničana sa njihovih ognjišta. Doživjela je strahote izgona ljudi sa prostora Srebrenice, krvavog genocida, ponižavanja i ubijanja nevinih ljudi, i u njoj i njenim sugrađanima svega što je ljudsko. Od 1995. pa do 1999. živjela je u Tuzli, odakle je, sa mužem i dvoje djece i majkom, otišla u Ameriku, u grad Lansing.

“Svi ti događaji su ostavili na mojoj duši duboke i neizbrisive emocionalne tragove i ožiljke”, priča o svom životu Senada. “Još kao djevojčica pisala sam prve stihove. Ali nakon onog što sam preživjela u toku agresije, pogotovo poslije smrti moje drage majke koja je samo godinu dana živjela u Americi, iz mene je izbila erupcija stihova koja se morala dogoditi. Napisala sam knjjigu poezije «Čežnja za tišinom». Prva polovina posvećena je mrtvoj mjajci i mojim – našim bolovima. A druga je ljubavnog karaktera, inspirisana emocijama iz perioda mladosti.”

Bez sumnje da će Senada morati još da radi na usavršavanju svog pooetskog izraza, koji je u prvoj knjizi iskren, sa akcentima originalnosti i dirljivog emotivnog kazivanja o svom unutrašnjem svijetu i događajima u njenom okolišu. Ta poezija je zvonka i nadahnuta, ali joj ponegdje nedostaje ujednačenog poetskog ritma i skladnijeg uobličavanja, što se postiže iskustvom pa i učenjem.

Evo njenih pjesnickih sjećanja na majku i odraza te smrti na Senadinu najbližu okolinu:

 BABO I JA

 Sumorno, prohladno jutro se budi

ezanom s munare na sabah što zove.

Sokakom pustim magle se vuku

koraci rijetki kaldrmom se čuju.

Naš verandski hastal prekriven je vezom,

kahve miris iz džezve nas mami,

puše se fildžani, u krug poredani

a pored hastala, sudbine prepredamo

ja i moj babo, tužni i sami.

Usamljen je dugo, sam u pustoj kući

Sve, nas djecu, svijet pojede davno

majka rahmetli, na ahiret preseli

a On u avliji kao stablo staro

svojom krošnjom čuva

naše gnijezdo malo.

Pogled svoj krijem, kost u grlu stežem.

Strehe plaču kapima sinoćnje kiše,

on hrapavom rukom, ispucale kože

miluje moje,

male ruke steže.

Usne mi suhe drhte od bola,

na njegovim prsima plačem, kao nekad,

Kada bih samo njemu sada mogla reći,

koliko i meni moja majka fali,

da me bodri i hrabri,

svoje tajne boli, tako bih htjela

sa njom da podijelim.

Senada kaže da nije htjela poetski iskazivati svoje osjecaje prema pokolju u i oko Srebrenice jer bi to bile posmrtne trube i bubnjevi holokaustu koje je cijeli svijet već spoznao i osudio. Opredjelila se za «male tuge», za zalopojke srca i duše u krugu svoje porodice i prijatelja, koje ipak ne poništavaju optimizam i nade da će svijet biti sve bolji i bolji.

I u svojoj ljubavnoj poeziji ona podsjeća i sebe i svoju okolinu na neke pojedinačne nesreće vezane uz ratove i zločine koje razaraju sreću muškarca i žena vezanih srcima ispunjenim ljubavlju, ali koju presijecaju zločinci i zločini onih koji ne mare za ljudsko. Takva je i pojesma o «Lijepoj Lejli» koja je sahranila svog ubijenog mladoženju, da bi tuga neprebolna na kraju i samu nju dokrajcila:

 LIJEPA LEJLA

 Mlad mjeseče, što si takav

što mi ne kažeš,

gdje je dragi, što ne dođe

meni na pendžer.

Sedam noćca ja ga čekam,

mlada vehnem ti.

Bol boluje duša moja.

Drugu ljubi li?

Sa pendžera siđi Lejlo,

više ne čekaj,

tvoj ti dragi doći neće

njem’ se ne nadaj.

Život za te mlađan dade,

sablji dušmanskoj,

da dokaže ljubav svoju

Lejli prelijepoj.

Kad to čula lijepa Lejla,

glavu sagnula,

niz lice joj suza pođe

srce zdrhta.

Dušcu pusti iz njedara,

nebu visokom,

osvanuše dva mezara

jedan do drugog.

 Pjesme je na Konvenciji Kongresa Bošnjaka u Čikagu govorila Azra Heljo

Učesnici Konvencije Bošnjačkog kongresa u Nortbruku – Čikago toplo su pozdravili pjesnikinju Senadu Cvrk, koja je najavila da će i dalje pisati poeziju, za svoju dušu ali i za srca drugih ljudi.

M. Karabeg

Sami naslov teme ovog okruglog stola u sebi implicira traženje odgovra na dva pitanja.Prvo pitanje je kakva je uloga dijaspore a drugo koja je to održiva BiH.Logicko razmisljanje prvo odredi cilj pa onda planove njegove ralizacije.Naravno da bi se do cilja stiglo potrebno ga je i jasno definisati.Sa tog stanovišta za nas Bošnjake a vjerujem i za sve iskrene patriote jedina održiva BiH jeste ona BiH prije agresije to jest ona Bosna koja baštini esenciju svoje istorijske opstojnosti uronjena u suvremena europska geopolitička,kulturna i ekonomska kretanja, u duhu moderne teorije države i prakse, zaštite ,primjene i promocije ljudskih prava.Ovim se jasno želi istaknuti činjenica da država BiH i njeni građani za sebe ne traže nikakav ekskluzivitet u odnosu na ostale europske države ili građane istih.Bez obzira što pojedini pa ako hoćemo i kolektivni uskonacionalni politički interesi članica EU tu istu BiH koja vjekovima živi njihove slobodarske i humanističke ideale svrstavaju u nekakav politički a ne samo teritorijalni Zapadni Balkan ističući time vlastitu ekskluzivnost i superiornost ili još gore, žele je prikazati kao državu slučaj.Naravno ne treba ovdje zaboraviti i istorijske turbulencije koje su Balkan dovele u situaciju da pojam „balkanizacije“ danas ima isključivo negativnu političku ,nerijetko i kulturološku konotaciju mada je i sam zapad uvjek imao umiješane prste u sve te procese.

 Druga stvar koju bih ovdje želio istaknuti jeste sama potreba da mi danas i ovdje govorimo o „održivoj BiH“ mada se ona sama uprkos svim nasrtajima,osvajanjima ,aneksijama i agresijama živjela i živi svoju hiljadugodišnju istoriju.Po meni to znači našu svijest o bitnosti postojanja Bosne koju pamtimo kao i spoznaju o opasnostima kojima je danas izložena.Poznato nam je i odakle su dolazile i nažalost još uvijek dolaze te opasnosti.Tu prije svega mislim na velikodržavne aspiracije susjeda i nacionalističke ideologije koje su ti susjedi uzgajali i izvozili u BiH ,nažalost nalazeći pogodno tlo. Oni koji BiH smatraju svojom domovinom vremenom su nerijetko i kao žrtve planiranih genocida naučili da se suprostave takvim nasrtajima ,kroz antifašističku borbu u Drugom svjetskom ratu i oslobodilački otpor agresijama u neposrednoj prošlosti.Zla sudbina „malih“ naroda i država je u tome što su htijeli ili ne htijeli uvjek piuni u parhiji šaha velikih.Situacija ni danas nije ništa drugačija osim u jednom aspektu koji se meni čini veoma bitnim.Naime kroz čitavu dosadašnju istoriju BiH, ti međunarodni faktori su podrazumjevali cjelovitost i kompaktnost bosanskohercegovačke teritorije prije svega zahvaljujući činjenici da unutar same Bih nije postojala potrebna kritična masa za razgradnju istog.

 Agresori na BiH 92′-95′ posebnu pažnju su posvetili upravo tome ,tj stvaranju i jačanju te unutrašnje dezintegracione konponente stvarajući kvinsliške ekspoziture kako bi Međunarodnoj zajednici pokazali nužnost podjele bosanskohercegovačkog teritorija i njenog multietniočkog društva .Naravno tu im je na ruku išla i globalna politička situacija i raspored snaga ,posebno imajući na umu da je većinsko stanovništvo BiH bilo islamske vjeroispovjesti a to je u ničim, bar što se Bosne i Bošnjaka islamske vjeroispovjesti tiče, utemeljenoj fobiji Evrope stvaralo iracionalni strah od islamske države.Prvi znakovi da antibosanska i nacionalističko- ekspanzionistička politika susjeda i kvislinga nailazi u najmanju ruku na zažmireno oko pojedinih članica Međunarodne zajednice, jeste uvođenje embarga na uvoz oružja koji se u najvećoj mjeri odnosi samo da Armiju BiH kao jedinu formaciju koja je branila teritorijalni i državni suverenitet države koju je ta Međunarodna zajednica priznala uskraćujući joj pripadajuće pravo garantirano Međunarodnim konvencijama.Samo zahvaljujući herojskom otporu ARBiH i golorukog naroda stvoreni su uslovi da putem prevashodno svjetskih medija ta svjetska a u prvom redu Američka javnost putem svoje administracije počme uticati na djelimičnu promjenu odnosa prema situaciji u BiH.Namjerno govorim djelimičnu promjenu jer evo i danas smo svjedoci nepostojanja jedinstvenog stava i strategije te Međunarodne zajednice prema BiH.Sama činjenica da je Dejtonskim mirovnim sporazumom i Anexom IV ta Međunarodna zajednica po prvi put prihvatila i priznala unutrašnje administrativno uređenje BiH po etničkom principu uvodeći taj etnički princip i u političko odlučivanje putem entitetskog (etničkog) glasanja u proces odlučivanja na državnom nivou a što je danas glavna kočnica normalnog demokratskog i državnog razvoja BiH.Naravno uvođenje ovog principa samo je posljedica pritiska i pristanka međunarodne zajednice da se derogira Ustav Republike BiH i prihvati rezultati agresije ,etničkog čišćenja i genocida. Rezultati toga su toliko štetni za BiH da umanjuju i sami mirovni znacaj Dejtona koji je zaustavio rat i dalje ljuske žrtve.Upravo zato su danas sve glasniji pozivi za promjenu Dejtonskog sporazuma.

 Namjerno sam ovdje ukazao na ulogu Međunarodne zajednice ali ne sa ciljem da bih amnestirao ili opravdavao one koji su u ime BiH učestvovali u Dejtonskom procesu. To moramo ostaviti sudu istorije i istoričarima da se time pozabave jer svako tumacenje istog u korist dnevnopolitičkih interesa samo nas dalje odvodi od objektivnog suda.

 Ulogu Međunarodne zajednice sam naglasio upravo u cilju pokušaja odgovora na prvo pitanje koje se postavilo na početku to jest pitanje uloge Dijaspore u procesu očuvanje „željene“ BiH.Već na početku sam rekao da to nije Dejtonska već jedinstvena ,demokratska, multikulturna, multikonfesionalna, sekularna, građanska BiH koja ce garantovati i štiti ranopravnost i jednakost kako građana tako i naroda i nacionalnih manjina na čitavom svom teritoriju bez etničkih ekskluiviteta. Obzirom da je BiH država čija jedna trećina građana živi ili bolje rečeno je protjerana van njenog teritorija.Da li se radi o dijaspori ili emigraciji ovdje ne bih raspravljao jer to i nije tema i bez obzira kako to zvali uloga je ista. To ulogu prema pravcu djelovanja mogli bi podijeliti na

 Ambasadorsko i politčko- lobističko djelovanje kroz institucije država u kojima živimo

Participiranje u političkim, ekonomskim, kulturnim i društvenim dešavanjima u BiH kroz ispunjavanje naše građanske dužnosti.

 Pokušat ću ukratko reći nekoliko rečenica o ove dvije smjernice djelovanja.

 Realizaciju prve smjernice možemo posmatrati kroz dva aspekta,tj pojedinačni i organizacioni tj, predstavničko-kolektivni oblik djelovanja.

 Vjerujem da smo svi svjesni da kroz nas ,naše uspjehe ili neuspjehe a kroz neizbježnu interakciju, naše „nove komšije“ stiču utisak i stvaraju sliku „genetskog koda“ Bosne koji smo sa sobom donijeli.

 Pored tog individualnog nivoa predstavljanja Bosne većei učinkovitije rezltate može polučiti ciljano i organizovano djelovanje. Mislim da je to dijaspora veoma brzo shvatila i prepoznala. Prvo se organizovala da bi zaštitila sebe i očuvala Bosnu u sebi , a onda krenula u organizovano stvaranje slike o Bosni i lobiranje za njene interese.Ako govorimo konkretno ovdje na prostoru Sjeverne Amerike nemoguće je u tom smislu zaobići značaj i ulogu KBSA iz koga se iznjedrila ideja o potrebi stvaranja Loby grupe koja danas uspješno djeluje Washington DC, a njhove zajedničke otiske prstiju naći će mo na Rezolucijama o Genocidu u Srebrenici usvojenim u Američkom Kongresu i Kanadskom parlamentu kao i mnogim drugim državama i gradovima u SAD. Uz njihovo vodstvo u najvišim predstavničkim tjelima ovih država formirani su i Klubovi prijatelja BiH a putem neposrednih susreta i redovne komunikacije ostvarena je suradnja i sa State Department-om.Paralelno sa ovim političkim djelovanjem a zajedno sa Intitutom za istraživanje Genocida za Kanadu i Bosansko-američkim institutom za Genocida, KBSA prezentira i brani istinu o Genocidu i agresiji na BiH.

Ako govorimo generalno o bosanskoj dijaspori onda svakao ovdje trebamo pomenuti i aktivno djelovanje Svjetskog Saveza Dijaspore i Vijeća bosanskohercegovačkih udruženja Australije.

Nažalost država BiH nije nikako ili u najmanju ruku nije dovoljno prepoznala i podržala rad ovih organizacija. Dijaspora može razumjeti i opradati objektivne razloge za nedostatak te podrške ali nikada neće pristati da uskonacionalni ili nacionalistički interesi pojedinih politickih subjekata u BiH budu smetnja u njenom lobističkom djelovanju za interese države BiH i istine o njoj.

Sve ovo bi svakao bilo lakse odraditi i sigurno postići i bolje rezultate kada bi diplomatsko-konzularna predstavništva bila više bosanska a manje etnička mada su u zadnje vrijeme vidljivi pomaci i na tom polju i tu tendenciju valja nastaviti.

Da nikada krivica nije samo na jednoj strani vidljivo je ako pogledamo ulogu i mogućnosti dijaspore u njenom drugom praavcu djelovanja tj prema matičnoj državi i njenim institucijama.

Svima nama su poznate teze o dijaspori kao „čuvaru socijalnog mira“, ekonomskom,stručnom i financijskom potencijalu ali ja bih se ovom prilikom osvrnuo na njen politički potencijal koje je totalno neiskorišten i tu veliki dio krivice snosi upravo dijaspora cemu svakako pogoduje i pasivnost političkih subjekata BiH.To se najbolje ogleda na primjeru apstinencije dijaspore kada su u pitanju Izbori u BiH.

 Medju razlozima je otezana procedura oko registracije i ovjerenja o drzavljanstvu.

Po meni najveci razlog je nedostatak političke svijesti jer stanje se može mijenjati samo participacijom u političkom sistemu

Na kraju treba pozvati DKP da pokrene inicijativu sa uvezivanje i dijalog  bosanskohercegovacke dijaspore (Srbi, Hrvati, Bosnjaci).

———————————————————————-

Autorov tekst je originalno izlaganje sa tribine na temu “Uloga Dijaspore u izgradnji odrzive BiH” odrzanoj na Konvenciji KBSA u Chicagu, 26. 11. 2011 godine.   Saopcenje o cjelokupnoj tribini mozte naci ovdje: http://www.bosniak.org/bosanski/saopcenje-sa-tribine-uloga-bosansko-hercegovacke-dijaspore-u-izgradnji-odrzive-bosne-i-hercegovine%E2%80%9C-potpisan-protokol-o-suradnji-kbsa-i-bzk-preporod/

DEKLARACIJA BOSANSKOHERCEGOVAČKE DIJASPORE

1. O DRŽAVI BiH

1.1. Razvitak demokratske, prosperitetne, jedinstvene, suverene, održive države BiH i njeno kulturno-povijesno pozicioniranje u euro-atlantske intergracije je glavni interes bosanskohercegovačke (bh) dijaspore.

1.2. U svijetu se pojam nacije poklapa sa pojmom države. Taj koncept je usvojila internacionalna zajednica, na osnovu njega su zasnovane skoro sve države u svijetu, a među njima i BiH, te je priznata i primljena kao 177. punopravna članica Ujedinjenih nacija, maja 1992. godine, kao bosanskohercegovačka nacija (država).

1.3. Dejtonski ugovor (Ugovor) je zaustavio rat u BiH, ali nije trajno riješio pitanja ratnih zločina prema svim građanima RBiH, kao i genocid nad njenim bošnjačkim narodom. Uz to što je prihvatio rezultate dvodržavne agresije na RBiH i genocid nad bošnjačkim narodom, Ugovor je ostavio nedefinirane unutarnje odnose i političku nestabilnost. BiH je potrebna bitna promjena politike, političkog mišljenja i zaustavljanje konstantnog negativnog djelovanja iz susjednih država.Ustavni sporazum za BiH je dio Ugovora (Anex IV) i na nezakoniti način je prekršio Ustav Republike BiH. Dejtonski ustav je narušio princip ustavnosti države BiH i bez predviđene procedure suspendirao Ustav RBiH. Ustav internacionalno priznate 177. članice Ujedinjenih nacija može se mijenjati samo po predviđenoj proceduri i mora biti osnova svih pregovora o ustavnim i političkim reformama u BiH.

1.4. Bosanskohercegovačka dijaspora upozorava da se nastavlja velikodržavni ekspanzionizam prema BiH.

1.5. Bosanskohercegovačka dijaspora smatra da su za krizno stanje u BiH pored antibosanski usmjerenih elemenata koje negiraju njezin suverenitet, teritorijalni integritet i jedinstvo, krivi i odsutnost osjećanja državotvornosti kod određenih bošnjačkih lidera i stranaka, što dokazuje da državi BiH ne trebaju tradicionalni lideri i autoriteti, već institucije demokratske države i civilno društvo. U tim institucijama trebaju sjediti sposobni, obrazovani, odgovorni ljudi koji poštuju princip vladavine zakona.

1.6. Srpski lobi, srbijanski nacionalisti u SAD i Kanadi, te u Europi vode intenzivnu kampanju protiv Bošnjaka i države BiH, kroz negiranje genocida koji je počinjen protiv Bošnjaka, širenjem laži, poluistina, manipuliranjem šire javnosti. U medijima se vodi intenzivna koordinarana akcija srpskih ultranacionalista protiv KBSA te Međunarodnog Instituta za istraživanje genocida iz Kanade (IRGC).

1.7. BH Dijaspora smatra da predstavnici BiH države trebaju aktivnije da promoviraju interese BiH prema pravnom i političkom sistemu SAD i Kanade, da se više angažira oko prijema BiH u NATO i Europsku Uniju (EU). KBSA moze da koordinira preko partnera lobiranje u ime BiH, ne samo u Americi i Kanadi, nego i u Europskoj Uniji. U Briselu je potrebno veće prisustvo Bošnjaka i BiH. Država BiH mora da financira lobiranje u interesu BiH. Mora se više ulagati u lobiranje i biti prisutniji u medijima u SAD i Kanadi. Trebaju se političke, akademske i šire narodne mase pokrenuti zarad narodnih pitanja Bošnjaka.

1.8. Bh političari su u posljednjih 16 godina u konstantoj defanzivi. Bošnjaci moraju imati konkretan nacionalni, politički plan i program rada koji će aktivno djelovati protiv vanjskih faktora koji destabiliziraju BiH. Konkretnim zadacima i smjernicama Bošnjaka u BiH i dijaspori mogu ojačati centralne insitucije, sprovesti adekvatnu reformu i konačno stvoriti uvjete za dugoročnu održivost BiH i njezin ulazak u NATO i EU. BiH mora imati jaku centralnu vladu, koja neće biti držana kao taoc od strane bilo kojeg entiteta, sa autoritetom da donosi zakone koji zastupaju interese svih konstitutivnih naroda.

2.O AKTIVNOSTIMA BH DIJASPORE

2.1.Političko, akademsko i medijsko prisustvo i uvezivanje u SAD, Kanadi i EU

• Povećati prisustvo kroz politički, obrazovni, pravni angažman u SAD i Kanadi. Na federalnom nivou u Kanadi i SAD, BiH dijaspora i država BiH moraju imati jače prisustvo, kroz sastanke i direktne komunikacije sa predstavnicima kanadske i američke vlade, administracije, pravnim i političkim organizacijama, sa univerzitetima, akademskim i istraživačkim institucijama.

• Pojačati prisustvo i lobiranje u Europskoj Uniji preko BiH organizacija prisutnih u EU.

• Jačati prisustvo Bošnjaka i BiH države u međunarodnim medijima, kroz intervjue, naučne i stručne radove o agresiji na BiH, genocidu nad Bošnjacima, zastupati interese Bošnjaka u svjetskim medijima, pisanjem i govorima na engleskom, ali ta borba mora biti zasnovana na naučnim činjenicama, sa ili bez podrške od strane političkih krugova iz BiH.

• Uvezivati probosanske i bošnjačke snage širom svijeta, putem Sporazuma o suradnji. Sve organizacije nemaju isti pristup radu i djelovanju ali svaka na svoj način može doprinijeti boljoj budućnosti BiH i Bošnjaka ukoliko se nađe zajednički stav.

• Treba povezati i na partnerskim osnovama ujediniti postojeće organizacije, na principima koje je započeo KBSA prije dvije godine potpisujući protokol o suradnji sa Vijećem BiH organizacija u Australiji.

2.2.Procesuiranje ratnih zločina i ostvarivanje pune odgovornosti za agresiju i genocid

• Insistirati na punoj odgovornosti za počinjene zločine i razaranja u BiH, pokrenuti ponovno tužbu BiH protiv Srbije pred međunarodnim sudovima. Desetine hiljada ljudi je pobijeno, hiljade žena je silovano, stotine hiljada ljudi protjeranao, nastale su stotine koncentracionih logora, spaljena su i porušena naselja, gradovi i kulturno-povijesni spomenici kao znakovi bošnjačkog postojanja širom BiH. Genocid i agresija u BiH traju od aprila/maja 1992. i završava se u julu 1995. godine u Srebrenici.

• Ne dozvoliti stavljanje u ravnopravan položaj agresora i žrtve, te ne pristati ni na kakve političke pritiske da se Srbija stavlja u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja.

• Insistirati na procesuiranju svih ratnih zločina, kompenzaciji žrtava agresije, nasilja, genocida i produžetku rada Haškog tribunala kako bi se sudilo ratnom zločincu Ratku Mladiću.

• Podržati političke, vjerske i pravne institucije Bošnjaka koje se bore za BiH, Bošnjake u dijaspori a i u BiH.

2.3.Političko i pravno rješenje za BiH

• Zalagati se na održivom političkom rješenju za BiH uključujući ukidanje entiteta u BiH – sadašnji sistem entiteta je neodrživ, prvi korak bi trebao biti ukidanje kantona u BiH.

• Ukinuti entitetsko glasanje. Ukinuti sve zakone u BiH i entitetima koji definiraju entitetsko državljanstvo. Državljanstvo BiH mora ostati dovoljno i jedino pravno rješenje za sve građanje BiH, bez obzira u kom entitetu oni bili nastanjeni. Da se na dokumentaciji i obrascima poput JMBG i sl. ukine zahtjev o podacima koji se tiču entitetskog porijekla ili pripadnosti. Garantirati konstitutivnost na čitavom teritoriju BiH.

• Usvojiti Zakon o dijaspori sa ukidanjem ili zadovaljajućom revizijom člana 17.

• Ukinuti uvjet da dokumenti (rodni list sa JMB i potvrda o BiH državljanstvu ne smiju biti stariji od 6 mjeseci – s obzirom da ovaj uvjet uzrokuje gubitak vremena pri podnošenju zahtjeva i omogućava otezanje procedure. U državama demokratskog sistema svaki građanin jednom dobiva po rođenju rodni list koji je za cijeli život važeći kao i drzavljanstvo. Ukoliko je osoba rođena u državi BiH ili ukoliko su roditelji državljani (jedan ili oba roditelja) BiH uz koje dijete automatski prima državljanstvo, a po punoljetnosti dijeteta od (18 godina) stiče pravo da dobije svoj odvojeni dokument o državljanstvu koji se automatski prepisuje sa roditeljeve potvrde o državljanstvu.

• Zaštiti privatnu nepokretnu imovinu. Zabraniti oporezivanje imovine i neobrađenog zemljišta povratnika u RS, jer prognanici bez povratka ne mogu ni obrađivati zemljište.

• Tražiti usvajanje zakona o zabrani i kažnjivosti negiranja genocida nad Bošnjacima i holokausta nad Bosanskim Jevrejima. Plemeniti posao koji su započeli bošnjački prvaci (od kojih su mnogi zbog toga završili po Jasenovcu i drugim balkanskim kazamatima) 1941. potpisivanjem “Muslimanske Deklaracije” kojom se u sred nacističke okupacije u porobljenoj Evropi po prvi put zahtijevala zaštita bh. Jevreja i Roma. Spriječiti sve pokušaje minimizacije kako bosansko jevrejskog, bosansko romskog te nedavnog bošnjačkog stradanja.

2.4. Podrška Bošnjacima Sandžaka i Kosova

• Insistirati na konstitutivnosti Bošnjaka u Crnoj Gori, Kosovu i Srbiji i većim pravima, autonomiji i uvezivanju sa matičnom domovinom, većoj podršci svim Bošnjacima sa Balkana.

• Podržati daljnju regionalizaciju Srbije i jačati rad bošnjačkih institucija i zdravih političkih snaga u Sandžaku.

• Dati punu podršku radu KBSA, Međunarodnom institutu za istraživanje genocida, Kanada (IRGC), Bosansko američkom institutu za genocid (BAGI), te Bošnjačko Američkom Savjetodavnom Vijeću za BiH, treba surađivati sa džematima, džematskim odborima, te sa IABNA. Ojačati i proširiti suradnju sa Svjetskim Savezom Dijaspore (SSD) i sa Bosansko Hercegovačko Američkom Akademijom Nauka i Umjetnosti (BHAASA). Bošnjaci i probosanske organizacije moraju imati zajednički stav, i povezivati se sa postojećim organizacijama kroz zajedničke akcije i suradnju.

3.0. ZAKLJUČCI O BiH DIJASPORI I BOŠNJACIMA

3.1.Bošnjaci jesu žrtva stravične agresije. To je povijesna činjenica i iskustvo. Ali Bošnjaci ne smiju sebe dovesti u poziciju bespomoćne žrtve, već to pretočiti u konkretne moralne i pravne akcije za očuvanje vlastitog bitisanja i očuvanja države BiH koja je isto tako žrtva pomenutihv elikodržavnih ideologija.

3.2. Interes BiH dijaspore jedržava BiH s pluralnim društvom koje je zasnovano na vladavini prava i zakona, slobodi građana i naroda, ravnopravnosti Bošnjaka, Srba, Hrvata, Jevreja, Roma i drugih koji u njoj žive.

3.3. Bošnjaci svoj nezavisni, narodni i politički položaj mogu ostvariti jedino u nezavisnoj, suverenoj, jedinstvenoj, demokratskoj državi BiH i otvorenom, slobodnom, civilnom društvu. BiH se nikada nije selila ni cijepala, nego je u kontinuitetu do danas postojala.

3.4. Prioriteti BiH dijaspore su u obrazovanju, društvenom razvoju i euroatlanskim integracijama. Ti procesi će biti zakočeni od strane antibosanskih snaga koje sasvim otvoreno rade na potkopavanju bosanskohercegovačke državne supstance. Oni opstrukcijama nastoje dovesti do zamora patriotske snage i njihove prijatelje u vezi sa odbranom BiH. Bošnjaci s probosanskim Srbima i Hrvatima moraju, pritom, svim raspoloživima sredstvima raditi na jačanju internacionalno priznate države BiH i pokazati da su jaki i odgovorni. Bošnjaci danas moraju iskazati veliku političku mudrost i odgovornost prema BiH.

3.5. Bošnjacima trebaju otvoreni kritički dijalozi i institucije (državne, kulturno-znanstvene, ekonomske, finansijske) koje će doprinositi jačanju države BiH i njihovom općem položaju. Bošnjaci ne mogu opstati u getu neovisno od države BiH. Bosanskanacijamoradobitiopcijupripadnostisvojojdržavi.

3.6. Mladi obrazovani Bošnjaci u dijaspori moraju svoje potencijale staviti na raspolaganje zajednicama u kojim žive i dati svoj doprinos ukupnom intelektualnom i duhovnom razvoju Bošnjaka.

3.7. Bošnjaci kao najveći segment bh dijaspore moraju uvjek biti otvoreni za iskreni i konstruktivni dijalog sa svojim susjedima kao i uskladiti i dogovarati svoje strateške interese sa potvrđenim prijateljima u svijetu kao što su SAD, Kanada, Turska, zemlje OIC.

Tekst deklaracije pripremili:

Dr. Senadin Lavić, predsjednik BKZ “Preporod”

Profesor Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida iza Kanade (IRGC)

Mr. Haris Alibašić, predsjednik UO Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA)

Specijalni gosti Akademije bili su: – Gospodin Željko Knez, savjetnik za dijasporu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH – Dr. Senadin Lavić, predsjednik BKZ Preporod; Nj.E. Damir Džanko, zamjenik ambasadora Bosne i Hercegovine u Washingtonu;  Ambasador Nerkez Arifhodžić, diplomatski savjetnik NJ.E. Željka Komšića, predsjedevajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine; Nj.E. Eldin Kajevic, Generalni Konzul Konzulata BiH u Chicagu; Sanja Seferović Drnovšek, direktorica BAGI-a; Selena Seferović, direktorica Bosansko-američke biblioteke; Dzevad Buric, liaison officer ispred Ministarstva Odbrane BiH u državi Maryland.

 Kulturno zabavni program činili su Duo Alma Nova: Gitarista Almer Imamovic i Jessica Pierce, te KUD “Bosna u Srcu” iz Hamiltona

 Program je svečano otvoren puštanjem himni Sjedinjenih Američkih Drzava i Bosne i Hercegovine.  Voditeljica Azra Heljo je otvorila Akademiju predstavljanjem specijalnih gosta i čestitkama povodom 25. Novembra Dana Državnosti BiH.

Prisutnima se zatim obratio novoizabrani Predsjednik UO KBSA, mr. Haris Alibašić koji je pozdravio goste i govorio o vaznosti KBSA kao organizacije i čestitao Dan Državnosti ispred organizacije. Mr. Haris Alibašić je takodjer predstavio novi  Upravni Odbor KBSA i zahvalio se bivšim članovima UO KBSA na njihovom radu.

Savjetnik za dijasporu predsjedatelja Predsjednistva BiH, general Željko Knez je govorom prenio iskrene čestitke i pozdrave od NJ.E. Željka Komšića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. I prenio žaljenje zbog toga što predsjednik Komšić nije mogao prisustovati svečanosti.  General Knez je podsjetio prisutne na značaj Dana Državnosti za domovinu Bosnu i Hercegovinu i izrazio iskrenu želju i nadu za ponovnim suživotom i ravnopravnosti svih gradjana Bosne i Hercegovine. General Knez je opet naglasio da je glavni prioritet  Predsjednika Komšića da Bosna i Hercegovina bude što prije primljena kao punopravna članica NATO saveza.

Prof. Dr. Senadin Lavić, predsjednik BKZ Preporod se takodjer obratio prisutnim i izrazio oduševljenje što su se Bosanci i Hercegovci tako daleko od svojih domova uspješno  organizovali i rade za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Dr. Lavić je takodjer izrazio zadovoljstvo što je potpisan veoma značajan protokol o suradnji KBSA i BKZ Preoporod.

Mr. Haris Alibašić je na svečanosti Dr. Laviću uručio ovogodišnju Plaketu KBSA za značajan doprinos u promoviranju i očuvanju interesa Bošnjaka u svijetu i domovini Bosni i Hercegovini.  Dobitnik ovogodišnje Plakete je takodjer i bivši član UO i aktivista KBSA, hadži Uzeir Ramić, koji je svojim dugogodišnjim radom dao veliki doprinos uspjehu KBSA kao organizacije.

U toku programa su uručene i nagrade studentima koji su pobjedili na konkursu najboljeg eseja na temu „Život bez predrasuda“.

Tijekom zabavnog programa svečanosti, publiku je oduševio duo AlmaNova, čiji su članovi Almer Imamović i Jessica Pierce izazvali ovacije s fantastičnim i posebnim izvedbama tradicionalne sevdalinke na klasičnoj gitari i flauti.

Članovi kulturno-umjetničkog Društva „Bosna u Srcu“ iz Hamiltona su uveličali ovu proslavu  svojim nastupom.  Njihov aranžman i nastup su puno učinili da ovo veče prođe u posebnom bosnjačkom duhu i atmosferi.

KBSA se zahvaljuje medijskim sponzorima i partnerima.

RTV Bostel

B-Link

Bosnjaci.net

ChicagoRaja.net

Radio Behar – St. Louis

Radio Nasa Rijec – Chicago

26. novembra 2011 je u prostorijama ICC Northbrook u Chicagu na Konvenciji KBSA, pred 130 gostiju i delegata, uspješno završena Konvencija/Skupština KBSA. 

 Konvenciju je vodio Mr. Hamdija Ćustović, a u svojem uvodnom izlaganju i otvaranju Konvencije mr. Mr. Haris Alibašić, Predsjednik UO KBSA je govorio o važnosti i ulozi KBSA ali još važnije o važnosti suradnje sa drugim organizacijama koje imaju iste ciljeve i promoviraju interese Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.  Kao primjer te suradnje Mr. Alibašić je naveo potpisivanje Protokola o suradnji sa Vijećem BH organizacija Australije te sa BKZ Preporod. Napomenuo je neophodnost suradnje sa džematima i drugim lokalnim organizacijama. 

Prof. Dr. Senadin Lavić se obratio gostima i delegatima Konvencije i izrazio entuzijazam i optimizam za uspješne projekte potpisivanjem Protokola o suradnji sa KBSA te poželio sve najbolje i u budućem radu KBSA. 

 General Željko Knez, savjetnik za dijasporu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića je napomenuo žaljenje predsjedavajućeg Predsjedništva Komšića zbog nemogućnosti dolaska na ovako značajan Skup i naglasio je “Njegov sâm odnos prema BiH i prema dijaspori je takav, da ja ne mogu reći da nije prisutan i tu sa nama. Koristim priliku da svima vama čestitam Dan državnosti BiH, i da izrazim lično zadovoljstvo što sam zajedno sa Ambasadorom Nerkezom Arifhodžićem prisutni tu na vašoj Konvenciji.  Predsjednik Komšić i ja zaista cijenimo rad KBSA kao i svih ostali patriotskih organizacija, grupa i pojedinaca koje žele sve najbolje svojoj domovini Bosni i Hercegovini kao suverenoj, neovisnoj, demokratskoj zemlji. Želim i ovom prilikom naglasiti da je BiH zemlja svih naroda, a posebice  svih građana koji u njoj žive, ali i svih vas koji živite u drugim zemljama.”  Govoreći o krizu u kojoj se nalazi BiH, gosp. Knez se osvrnuo na napore da se BiH uključi u euroatlantske organizacije kako bi izašla iz teškoća: „To nije jedostavan put i na tom putu očekuje se podrška svih snaga, uključujući i vas u dijaspori.  Zbog toga je jedinstvo svih organizacija, grupa i pojedinaca značajna kao pokretačka snaga za dobrobit domovine.  Iz tih razloga želimo i da aktivnosti KBSA budu u tom pravcu i više nego do sada uz sve poštovanje prema onome što je do sada urađeno radi zajedničke budućnosti BiH.”  Dugogodišnji napori za dvojno državljanstvo su u potpunosti podržavani od strane predsjednika Komšića, “a državni organi će u narednom periodu morati ukloniti sve diskriminirajuće odredbe koje se odnose na građane dijaspore BiH. Ovo je samo dio važnijih stvari kojima se bavi država BiH, ali je samo zrno soli u obimu poslova.“

General Knez je dalje naglasio „Prenoseći vam ponovno najbolje želje predsjednika Komšića, želim vam uspješan rad na Konvenciji i svako dobro u daljnjem životu i radu“ te zamolio  predsjednika KBSA kako je naglasio „mladog i sposobnog da dođe“ da mu uruči jedan specijalni poklon od predsjednika  Komšića.  Dalje je general Knez naglasio da taj poklon predstavlja „još jedan od simbola da BiH živi dugo i da ce dovijeka živjeti. Naime radi se o bosanskom srednjovjekovnom epitafu na kojem je jedan stećak, a kao što znate da stećak živi vječno kao što će i BiH živjeti vječno, uz “naijskrenije želje i sve najbolje.“ Predsjednik UO KBSA, Mr. Alibašić se zahvalio na poklonu i naglasio da KBSA ne predstavljaju pojedinci, nego svi oni koji aktivno rade, i da je taj poklon vidio kao specijalno priznanje čitavom KBSA.

Uspješan rad članova KBSA je na ovaj način bio uveličan i pohvaljen od strane najviših organa vlade BiH i onih političkih faktora koji cijene patriotske organizacije poput KBSA koje rade za boljitak BiH i njene budućnosti.  Nakon uručenja poklona lično predsjedniku UO KBSA Harisu Alibašiću, nastavljen je svečani dio Konvencije.  Uručivanjem Zahvalnica KBSA prijateljima, aktivistima, te dugogodišnjim suradnicima KBSA, izražena je zahvalnost svima onima koji svoje vrijeme daju za podršku KBSA a za boljitak Bošnjaka i domovine BiH.

Predsjednik UO KBSA je upoznao prisutne sa svim aktivnostima KBSA, akcijama, uspjesima i planovima za budući period.  Skrenuo je pažnju na činjenicu da dok RS ulaže ogromne svote novca u lobiranje u SAD, država BiH ne ulaže nijedan dolar.  KBSA je potpuno volonterska organizacija i članovi i delegati sve troškove snose sami i svoje vrijeme daruju za promociju interesa BiH.  Pozvao je prisutne da financijski podrže Bošnjačko Američko Savjetodavno Vijeće za BiH u DCu, zbog značaja a i sjedišta te organizacije.

Radnim dijelom Skupštine predsjedavao je Mr. Hamdija Custović, zajedno sa gosp. Dževadom Burićem i gospođom Azra Heljo, dok su Verifikacionu Komisiju sačinjavali prof. Semir Đulić i Mr. Ferid Sefer.  Na Skupštini je usvojen Izvještaj o radu za 2010-2011, program i aktivnosti za idući period, te Deklaracija sa Tribine. Delegati su usvojili predložene kandidate za upravni odbor, smjernice budućeg rada KBSA, finansijki izvještaj i izvještaj o radu, kako pojedinih koordinacija tako i KBSA u cjelini, te prijedlog o normativno pravnim aktima. 

Lokacija održavanja sljedeće Konvencije KBSA je ostavljena za diskusiju i odluku na nivou UO KBSA.

Glavne tačke novih smjernica rada obuhvataju sljedeće oblasti:

• Rad na projektu sedmice počasti na državnom nivou širom SAD
• Pitanje dvojnog državljanstva
• Ukidanje diskriminirajućih uslova za izdavanje JMBG
• Izglašavanje zakona o kažnjavanju negiranja genocida u BiH
• Deklaracija KBSA
• Osnivanje kluba prijatelja i simpatizera KBSA

Izabran je znatno podmlađen i profesionalno pojačan Upravni odbor KBSA sa sljedećim članovima: Lejla Odobašić, Arnesa Omeragić, Zibija Čavcić, Rusmin Topalović, Mirsad Smajić, Amir Makarević, Dževad Burić, Haris Šuko, Semir Đulić, Hamdija Ćustović (potpredsjednik), Kemal Hamulić, Eldin Elezović, Mirza Korajkić, Mirza Velagić, Haris Alibašić (.

Upravni odbor je zatim održao prvi zvanični sastanak na kojem su dodijeljene nove funkcije i odgovornisti pojedinim članovima. Haris Alibašić (predsjednik), Hamdija Ćustović (potpredsjednik), Kemal Hamulić (glasnogovornik), Amir Makarević (Sekretar) i Dževad Burić (Blagajnik).

 U ime KBSA

Mr. Kemal Hamulić

Glasnogovornik KBSA

Slike sa Konvencije/Skupstine KBSA

26. novembra 2011 je u prostorijama ICC Northbrook u Chicagu na Konvenciji KBSA, pred 130 gostiju, održana tribina “Uloga Bosansko-hercegovačke dijaspore u izgradnji održive Bosne i Hercegovine.”  Moderator tribine je bio profesor Emir Ramić, a među istaknutim gostima bili su Prof. Dr. Senadin Lavić, predsjednik BZK Preporod; general Željko Knez, savjetnik za dijasporu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića; Nj.E. Ambasador Nerkez Arifhodžić, diplomatski savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komsića; Nj.E. Eldin Kajević, Generalni Konzul Konzulata BiH u Chicagu; Sanja Seferović Drnovšek, direktorica BAGI-a; Selena Seferović, direktorica Bosansko-američke biblioteke u Chicagu; Sejad Muhić iz Udruženja logoraša St Louis,  MO; te druge istaknute zvanice i gosti iz svih dijelova SAD i Kanade.

U ime domaćina, BACA iz Chicaga goste je pozdravio i poselamio gosp. Mesud Kalauzović koji je ugostio na najbolji mogući način u ICC Northbrook centru.

Ambasador Arifhodžić je u ime Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića, pozdravio učesnike i goste tribine i sve prisutne na Konvenciji KBSA, te svima čestitao 25. novembar Dan Državnosti BiH. Amabasador Arifhodžić je poručio ispred predsjedatelja predsjedništva BiH Željka Komšića da je uloga BiH dijaspore kroz jedinstvo i suradnju izuzetno važna u stvaranju održive BiH, te da je glavni prioritet prema dugoročnoj stabilnosti i sigurnosti BiH punopravno članstvo u NATO savezu.

Tribina je zatim nastavila uvodnim izlaganjem Prof. Dr. Senadina Lavića koji je ukazao na historijske činjenice neupitne državnosti BiH, to jest istaknute razlike BiH od svojih susjeda kroz vijekove.

Pozvao je na blisku suradnju dijaspore kroz institucije kao najbolji način stvaranja održive Bosne i Hercegovine u svim aspektima života. Dr. Lavić je nastavio sa izlaganjem o važnosti i potrebi institucija demokratske države i civilnog društva koje je zasnovano na građanskom, a ne etničkom  poretku društva i vladavine u Bosni i Hercegovini.

Prisutnima se obratio Prof. Semir Đulić, član UO KBSA i predstavnik KBSA u Svjetskom Savezu Dijaspore.  Profesor Đulić je naglasio da BiH zahtjeva samo ono što već imaju i ostale europske države i njihovi građani.

Nastavio je konstatacijom da su rezultati Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma, odnosno unutrašnje administrativno uređenje BiH po etničkom principu toliko štetni da znatno umanjuju i sami mirovni značaj Dejtonskog sporazuma, te da je zato potrebno da se promijeni. Profesor Đulić je iznio konkretne smjernice uloge BH dijaspore kroz:

-         Ambasadorsko i političko- lobističko djelovanje kroz institucije država u kojima živimo;

-         Participiranje u političkim, ekonomskim, kulturnim i društvenim dešavanjima u BiH kroz ispunjavanje naše građanske dužnosti

Glasnogovornik KBSA, Mr. Hamdija Čustović je izložio mišljenje da je dijaspora u Sjevernoj Americi nezadovoljna s trenutnom političkom i socio-ekonomskom situacijom u BiH, te nužnosti konkretnih ustavnih reformi kojom bi Bosna i Hercegovina postala građanska država s punom primjenom modernih demokratskih principa jednakopravnosti svih njezinih građana.

  Također je rekao da održivost BiH ovisi o promjeni principa glasanja, te demokratizaciji cjelokupnog društva Bosne i Hercegovine.

Gdin. Mugdim Karabeg, pisac i autor, se osvrnuo na nedavni intervju Dr. Lavića u ChicagoRaja i rekao da se slaže sa dosta konstatacija iz tog intervjua, te izrazio određenu dozu pesimizma zbog nedostatka angažmana međunarodne zajednice u BiH.

Zatim se prisutnima obratio  predsjednik Upravnog Odbora mr. Haris Alibašić koji je svoje izlaganje počeo pozdravivši prisutne i osvrnuo se na potrebu većeg anganžmana i aktivizma  dijaspore u stvaranju održive države Bosne i Hercegovine.

Mr. Alibašić je naglasio da je optimista o budućnosti BiH unatoč teškoj političkoj i ekonomskoj situaciji u BiH, te konstantnim medijskima i političkim napadima od strane neprijatelja BiH.

Istakao je činjenicu da je Bosna i Hercegovina opstala vijekovima uprkos svim agresijama i genocidima te govorio o svom ličnom iskustvu kao pripadnik Armije RBiH za vrijeme agresije i da je Bosna i Hercegovina opstala tada, i da će opstati zauvijek dok god postoje Bosanci i Hercegovci koji će se brinuti za njenu budućnost, i bit će onakva kakvom je Bosanci i Hercegovci žele, o čemu govori i veliko prisustvo gostiju i aktivista KBSA na Tribini iz svih dijelova SAD i Kanade od Floride do Seattle, WA, New Yorka, St. Louisa, Toronta, Canade, Sjeverne Karoline, Michigana, Wisconsina, i drugih mjesta. Naveo je kao primjer spajanje Drugog i Trećeg korpusa, za vrijeme rata u BiH, te drugih uspjeha Armije RBiH u trenucima kada su drugi predvidjali kraj BiH. Mr. Alibašić je takodjer prezentirao u kratkim crtama i Deklaraciju sa Tribine koju je pripremio u suradnji sa dr. Lavićem i profesorom Emirom Ramićem.

U okviru dijela predviđenom za diskusiju čula su se dodatna izlaganja gostiju,a između ostalih i prezentacija Eldina Elezovića iz New Yorka, Sejad Muhić iz Saint Louisa, te drugih gostiju i učesnika Tribine.

Tribina je uveličana svečanim potpisivanjem Protokola o suradnji između Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) i BKZ Preporod.  Dr. Lavić i Mr. Alibašić  su izrazili zadovoljstvo dosadašnjom suradnjom, te potvrdili da se potpisivanjem Protokola se otvaraju vrata  za proširenje suradnje na projektima iz oblasti kulture, istraživanja, te drugih potencijala , te da se planira konkretan dugoročni program ovih organizacija u suradnji s bošnjačkim institucijama u BiH, Kanadi, SAD i Turskoj. Također se govorilo o budućim planovima otvaranja satelitskih koordinacija BZK Preporod u sjevernoj Americi.

Program za Konvenciju i centralnu manifestaciju za Dan Državnosti je koordiniran u organizaciji KBSA u suradnji sa Bosansko Američkim Kulturnim Centrom (BACA) u Chicagu, Koordinacijom KBSA u državi Illinois, i Bosansko Američkim Institutom za Genocid i Edukaciju (BAGI)

U ime KBSA

Mr. Kemal Hamulić

Glasnogovornik KBSA

————————————————————————————————————————————————-

Slike sa Tribine

25. novembra, 2011 je u prostorijama Bosansko Američkog Instituta za Genocid i Edukaciju u okviru Konvencije KBSA i Obilježavanja Dana državnosti BiH, održana promocija i razgovor o knjigama Mensura Seferovića “Građani i podanici” i Zijada Burgića “Misliti u vremenu”.

Među istaknutim gostima bili su General Željko Knez, savjetnik za dijasporu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića i Ambasador Nerkez Arifhodžić, diplomatski savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komsića

Obraćanje: Ambasador Nerkez Arifhodžić,  General Željko Knez, i Dr. Senadin Lavić predsjednik BZK Preporod.

Predsjednik UO KBSA Alibašić je pozdravio skup, i uručio zahvalnice porodici Seferović (Seleni, Sanji i Mensuru) za kontinuiranu podrsku u razvoju, jačanju, i izgradnji Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.

Ambasador Arifhodzić je čestitao Dan Državnosti svim prisutnim i pozdravio dugogodišnje pisanje Mensura Seferovića. General Knez je također pozdravio prisutne i rekao da se u Chicagu osjećao kao u Bosni i Hercegovini. 

Dr. Lavić je ukazao na važnost određenih datuma u BiH povijesti a među njima su borba Husein Kapetana Gradaščevića za autonomiju Bosne 1831 u okviru Osmanskog carstva . Pored toga naglasio je važnost 25. Novembra. 1943 godine kada je u Mrkonjić Gradu odlukom vijećnika ZAVNOBIH-a Bosni i Hercegovini vraćena njena državnost i udareni temelji savremene države Bosne i Hercegovine.  Dr. Lavić je govorio o jedinstvu različnosti u BiH, prema tome da nije Bosne ne bi bilo ni čovječanstva. 

Sanja Seferović je govorila o aktivnostima BAGI-a i suradnji sa ostalim bosanskohercegovačkim organizacijama ukljucujući IRGC, KBSA, ali i mnoge druge organizacije u američkom društvu.

Selena Seferović je ispred Bosanske biblioteke u Chicagu uručila na poklon knjige iz biblioteke počasnim gostima.

Dodatno izlaganje:

Prof. Emir Ramić, direktor Inistuta za genocid u Kanadi

Menusur Seferović, historičar i pisac

O knjizi Zijada Burgića “ Misliti u vremenu”govorili su:

Zijad Burgić, kolumnista, blogista i član UO Bosansko američkog insituta za istraživanje genocida i edukaciju

Sanja Seferović-Drnovšek, direktor Bosanskoameričkog instituta za genocid i edukaciju (BAGI)

Na današnji dan, građani Bosne i Hercegovine su 25-og novembra, 1943-e godine obnovili temelje države na osnovi svojih historijskih granica koje su uspjeli odbraniti unatoč višestoljećnim iskušenjima i prisvanjanjima. Ponosni smo što je naša domovina kroz prostore vremena očuvala svoju multietničnost i baštinu zasnovanoj na suživotu njezinih naroda koji su vijekovima branili teritorijalne granice BiH.

Na današnji dan neophodno je podjsetiti da naša domovina BiH treba angažman njezinih građana i prijatelja kako bi ustrajala na svom putu kao nezavisna, održiva i uspješna država.  Na prvom mjestu potrebno je pokretnuti proces sveobuhvatnih ustavnih reformi, kako bi se uklonile nepravedne prepreke euroatlantskim integracijiama. Reforme moraju biti zasnovane na jačanju građanskih demokratskih institucija a ne etničkih podjela  teritorije i vlasti.

KBSA će nastaviti svoje napore prema ovim ciljevima zajedno sa svojim partnerima i svim probosanskim organizacijama i institucijama.

Domovino, Sretan ti Dan Državnosti!

 UO KBSA

KBSA ukazuje na postojanje dvostrukih mjerila međunarodne zajednice i medija u Bosni i Hercegovini i regiji gdje se stvara panika u vezi postojanja “vehabija” u federaciji BiH a zanemaruje postojanje ultranacionalističkih i fašistickih grupacija kao što je Ravnogorski četnički pokret koji otvoreno i bez sankcija zagovaraju mržnju, genocid, i etničko čišćenje.  Ovo je još jedan dokaz da je neophodno da državne vlasti Bosne i Hercegovine donesu zakon kojim se zabranjuje djelovanje svim grupama koje negiraju genocid i zagovaraju mržnju i nasilje.

Također ovakva dešavanja, uporedo sa katastrofalnom političkom i ekonomskom situacijom u BiH, su dodatni dokazi da je, 16 godina nakon Dejtona, entitetska podjela Bosne i Hercegovine samo donijela štetu državi BiH i njezinim građanima.  Naime, entitetska i etnička podjela koja vlada na svim nivoima vlasti i društva je u direktnom konfliktu sa  demokratskim principima koji bi trebali služiti kao osnova za buduće euroatlanstke integracije.  Pozivamo na državne vlasti BiH, Sjedinjene Američke Države, Europsku Uniju, i cijelu međunarodnu zajednicu da pod hitno pokrenu proces sveobuhvatnih ustavnih reformi kojim bi BiH prevazišla srednjovjekovni mentalitet etničkih i vjerskihpodjela koje odgovaraju samo ekstremistima,   te uzeli konkretne korake za demokratizaciju društva i stvaranje moderne građanske drzave.  Kao osnovnu platformu ustavnih reformi treba upotrijebiti Ustav Republike Bosne i Hercegovine koji je ilegalno i bespravedno  poništen Dejtonskim sporazumom.  Važno je da građanski poredak BiH također na odgovarajuci način zaštiti prava etničkih i vjerskihmanjina u BiH kako bi svi građani BiH bili ravnopravni na cjelokupnom teritoriju Bosne i Hercegovine.

U ime KBSA,

Hamdija Čustović, glasnogovornik

Tom prilikom organizovana je posebna Panel diskusija sa žrtvama koje su uspjele preživjeti strahote Holocausta i Genocida u Poljskoj, Bosni i Hercegovini ,Ruandi i Sudanu. Moderator panela je bila gospođa Šrli Frenklin [Shirley Frenklin] bivša gradonačelnica Atlante.

Organizatori Panela ,gđa. Melani Nelkin [Melanie Nelkin] i gđa. Lili Bakster [Lili Baxter] su uspjele da na ovaj Panel okupe osobe koje dolaze iz različitih dijelova svijeta ,različitih kultura,različitih religija čak i različite boje kože a kojima je zajedničko da su svi žrtve iste mržnje i mučenja kojima su bili izloženi.

Time ja na najočigledniji način pokazano da parola “Nikad više” [ Never again] još uvjek nije zaživjela niti ralizirana ni sedamdeset godina kada je postavljena kao imperativ pred ljudsku vrstu niti je ijedna nacionalna ,etnička ,religijska ili bilo koja druga grupa isključena kao moguća žrtva genocida.

Svoja iskustva i torture kroz koje su prošli kao i svoje viđenje šta je potrebno učiniti kako se Genocid ne bi ponovio, prisutnima u prepunoj sali Muzeja iznijeli su gdja.Toša Snajder[ Tosia Schneider] kao žrtva Holokausta iz Poljske kaja danas živi u Atlanti, Klod Gejtbak [Claude Gatebuke] preživjeli genocida u Ruandi te Emanuel Soloman [Emmanuel Soloman] iz Sudana.

O Srpsko- crnogorskoj i Velikohrvatskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu prisutnima je govorio Semir Đulić preživjeli logoraš Dretelja a danas aktivni član UO Zajednice Bošnjaka Džordžije[ZBGA] ,Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike[KBSA], Bosansko-američkog Instituta genocida[BAGI] i Svjetskog Saveza Dijaspore [SSD ].

Ono sto je zajedničko svim izlaganjima panelista jeste činjenica da su svi oni žrtve organizovanog i planiranog uništenja koji je bio namjenjen etničkim ili religioznim grupama kojima su pripadali. U svim slučajevima jasno se mogu uočiti faze genocida.Od podjela na “mi i oni”, preko dehumanizacije žrtve kroz davanje pogrdnih imena grupi kojoj žrtva pripada radi lakše eliminizacije,ekstremizacije grupe koja provodi genocid,formiranja snaga za egzekuciju, proces eliminacije kroz masovna ubistva i na kraju negiranje genocida i prebacivanje krivnje na žrtvu.

Isto tako svi panelisti se slažu da je u svim slučajevima genocida Međunarodna zajednica potpuno zakazala ili zakasnila sa intervencijom da spiječi masovna ubistva i žrtve. Đulic je čak istakao da je ta pasivnost Medjunarodne zajednice dovela u pitanje i samu ideju humanizma koju baštini zapad i otvoreno se upitao:” Ako je njemački filozof Adorno rekao da poslije Auscwitza nema smisla pisati poeziju, pitam se da li je poslije Ruande ,Srebrenice i genocida u Bosni i Hercegovini kao i svih patnji kroz koje prolaze mnogi narodi i grupe danas, uopšte moguće racionalno mišljenje i promišljanje svijeta i budućnosti ljudske vrste”.

Panelisti su kao žrtve posebno ogorčeni na proces negiranja genocida i pokušaja nametanja krivice žrtvi. Čak ni Međunarodni krivični sud u Hagu nije imun na takve pokušaje posebno kroz proces postizanja dogovora sa pojednicima ili vladama koje su učestvovale u genocidu.Jedan od primjera je svakako dogovor koji je Karla del Ponte postigla sa vladom Srbije kao I priznavanje Republike srpske iako su njena vojska i policija jasno definisani kao počinioci genocida.

Na kraju su organizatori i učesnici panela pozvali prisutne da se aktivno uključe i kroz kontakte sa predstavnicima vlasti koje su birali izvše pritisak i traže zakonsko regulisanje i obavezu prevencije i kažnjavanja negiranja genocida kao i značajnije uključivanje ove problenmatike u obrazovne sisteme a sve u cilju prevencije mogucih genocida u buducnosti.

Povodom Kurban Bajrama, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike upućuje iskrene čestitke svim svojim članovima, koordinacijama, Bošnjacima u BiH, Sandžaku, i dijaspori, i svim muslimanima svijeta, uz želju da ove bajramske dane provedete uz svoje najbliže u sreću i blagostanju, zdravlju, i nadi za bolju budućnost.

Molimo Allaha dž.š. da hadžijama primi njihove dove, ukabuli naše kurbane, prosvijetli naše duše i uputi na jedinstvo i slogu.

Bajram Šerif Mubarek Olsun !

UO KBSA

Neprijatelj BiH i Bošnjaka br.1 traži internacionalnu podršku za svoju mržnju  na kojoj egzistira genocidna tvorevina Republika Srpska, najveća rak-rana Evrope i svijeta

Posjetom Sjedinjenim državama Predsjednik genocidne tvorevine RS Milorad Dodik napravio je korak više u rušenju države BiH, širenju mržnje prema Bošnjacima, negiranju i promociji zločina genocida počinjenog nad Bošnjacima na pragu 21. Vijeka, u srcu civilizovanje Evrope, pred očima čitava svijeta. Njegov dolazak u Ameriku je vrhunac drskosti, koji jasno pokazuje da srpski agresori na BiH nastavljaju istim putem sa punom odlučnošću da i dalje razaraju i ruše sve što im se ispriječi na putu stvaranja Velike Srbije. Mada Dodikovom posjetu Americi nije dat nikakav službeni značaj niti medijski publicitet, domovinski opredjeljeni Bosanci i Bošnjaci, okupljeni u organizacijama kao što su KBSA, BAACBH, BAGI i drugi, razočarani su pa i ogorčeni što je posjet uopšte prihvaćen, i što je do njega uopšte došlo. Uz to, u Dodikovoj pratnji, kao njegova desna ruka, našao se Dr. Darko Trifunović,”stručni” branitelj srpskog fašizma i negator genocida u Srebrenici, koji je nedavno prijetio američkom KBSA i njegovim liderima zbog njihova angažovanja na snkcionisanju zločina. Od 19 do 28. oktobra Dodik je obilazo gradove Amerike, lutao periferijom, očekujući državničke počasti i tražreći sugovornike i istomišljenike, koje uglavnom nije našao. Dodikova cipela nije smela stupiti na američko tlo, kao što ni okupatorska čizma okorjelog zločinca Mladića nije smjela nagaziti zemlju Bosne i Hercegovine.

Strateški korak u Ameriku

Dodikovom odlasku u Ameriku prethodilo je višegodišnje lobiranje, zasnovano na pažljivom izboru lokaliteta, odabiru subjekata, stvaranju prihvatne mreže, uz pripremu i obradu medija. Sve to koštalo je basnoslovno mnogo, ali u vrhovima RS vjeruju da im je to vrijedilo u promociji njihovih (čitaj- secesionističkih) interesa, koji imaju za cilj da se BiH do kraja rastoči, podjeli ili formira asimetrična b-h federacija, sa pravom federalnih jedinica na otcjepljenje. Republika Srpska koristi usluge specijalne institucije“Quinn Gilespiea”, koja joj osigurava političke i medijske usluge, prije svega poboljšava imidž RS u Kongresu, kod američke Vlade, uticajnih osoba i u američkoj javnosti. Dodikov korak u Ameriku, kao strateška komponenta lobiranja, košta RS, tj. narod BiH svakog mjeseca $120.000, a zadnje 4 godine koštao je 13 miliona. Taj korak nije nimalo spontan ni slučajan, već dobro osmišljen. Za njega je trebalo ne samo pripremiti teren i pribaviti sredstva, već pažljivo odabrati vrijeme kada će dati najveće efekte, a uz to dobiti blagoslov Srbije i podršku Rusije. Isto tako, trebalo je uspostaviti punu kontrolu medija, koji će pratiti Dodikov posjet Americi i davati mu željeni ton. Jedna od glavnih spona lobističke grupe bila je Ana Tršić-Babić, zamjenica Ministra vanjskih poslova BiH.

Do sada u svijetu nije poznat slučaj, da najviši funkcioner države slobodno, neometano i nekažnjeno ide od grada do grada, od države do države, od Istoka do Zapada i godinama napada svoju državu, o njoj iznosi neistine i laži, obmanjuje svijet, prijeti rušenjem i nestanskom države, mada više nego dobro zna da je na polovini otete zemlje, sa koje je protjerano njeno domicilno stanovništvo a naseljeni Srbi, izgradio svoj imperij u kojem nema prava ni slobode za druge narode osim Srbe, u kojem se ništa ne smije zvati drugačije nego srpsko. Nasiljem i terorom srpski agresori obezbjedili su na području RS-e zastupljenost Srba od 95%, a da bi je podigao na 100% Dodik poziva Srbe sa sjevera Kosova da se dosele u Republiku Srpsku, nudeći im besplatno otetu Bošnjačku zemlju.

Posebno zabrinjava činjenica da najviši predstavnički i izvršni organi R BiH, najviši državni funkcioneri, o Dodikovom posjetu Americi šute, ne oglašavaju se, iako znaju da njegov posjet nije po državnom protokolu, niti je bilo tko u državi, osim vlasti RS i Srbije, o ovom putovanju pitan i konsultiran. Ovih dana oglasio se samo Predsjednik Predsjedništva BiH g. Željko Komšić, protestujući zbog diskriminatorskog odnosa prema publici na Columbia Univerzitertu, u kojem su prilikom njegova gostovanja vrata bila otvotrena za sviju, a Dodik ih držao pod čvrstom kontrolom. Reakcije i prigovori iz vana, od Dijspore, kao što su reagovanja KBSA, u srpskim medijima tretiraju se irelavantnim. Pri tome se treba prisjetiti da su od strane RS-e i Dodika lično više puta napadani državni funkcioneri R BiH kada su službeno putovali van zemlje, iako su njihove posjete bile odobrene i legalne.

Otpori Dodikovoj posjeti Americi

Dolasku Milorada Dodika u Ameriku i njegovom prihvatu od strane američkih državnih organa, organizacija i institucija suprostavile su se mnoge bosanske, bošnjačke i bosansko-američke organizacije, grupe b-h građana, mediji i pojedinci. Iako američka strana ovom posjetu nije dala nikakav značaj, nije se ni ogradila od posjete. Sa više strana traženo je od američke administracije da negatoru genocida ne dozvoli ulazak na američko tlo. Skupina organizacija Chicaga , pod nazivom “Svi za sve” uputila je pismo državnoj tajnici SAD Hillary Clinton sa zahtjevom da Dodiku zabrani ulaz u SAD, na koje nije bilo odgovora.

U Protestnom pismu Kolumbija univerzitetu zbog planiranog izlaganja Milorada Dodika, potpisanom od Mr. Harisa Alibašića, Predsjednika UO KBSA, Ajle Delkić, Izvršnog direktora Bošnjačko-Američkog Savjetodavnog vijeća, prof. Emira Ramića, predsjednika Instituta za istraživanje genocida Kanada i Sanje Drnovšek, direktora Bošnjačko-Američkog instituta za istraživanje genocida i edukaciju, između ostalog se kaže:

“Pišemo vam u ime 300,000 Bošnjaka u SAD i 50,000 u Kanadi da protestujemo zbog planiranog programa u organizaciji Hariman Instituta i Škole za međunarodne i javne poslove na Kolumbija univerzitetu 25. oktobra, 2011 godine, u kojem će glavni gost biti Milorad Dodik, predsjednik Republike Sprske (RS).

Milorad Dodik negira geocid nad Bošnjacima i neumorno promovira etničke podjele u Bosni i Hercegovini (BiH). U aprilu 2010 Dodik je dao intervju beogradskom listu “Večernje novosti”, u kojem otvoreno navodi da “bosanski Srbi nikada neće prihvatiti da pokolj 8000 muslimana ( Bosnjaka) u Srebrenici 1995. godine je genocid. Dodik je dalje rekao da “Mi ne možemo i nikada nećemo prihvatiti taj događaj kao genocid.” Negiranjem genocida, Dodik aktivno radi protiv mira i procesa pomirenja u BiH. Međunarodni sud pravde (ICJ) i Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) presudili su da ono što se dogodilo u Srebrenici je genocid. Pored toga, američki Kongres donio je HR199, koji definira taj zločin kao genocid.

Dodikova moralno prekorljiva retorika o Srebrenici i njegov opstrukcioni odnos prema Bosni kao jedinstvenoj državi ugrožava mir, stabilnost i prosperitet, ne samo u BiH, nego i cijeloj jugoistočnoj Evropi. Dodik aktivno podržava odbranu Ratka Mladića, optuženog ratnog zločinca trenutno u Haagu za opsadu Sarajeva i genocid u Srebrenici. Dodik uporno insistira da ne postoji odgovornosti Srba za ratne zločine koje su počinili- Srbi tokom agresije na BiH, u ranim 1990-im. Pored toga, Dodik radi na potkopavanju autoriteta i pravilnog funkcioniranja nacionalnih instuicija, uključujući i Suda BiH, odgovornim za progon ratnih zločina.

Dodik nastavlja predstavljati opasnost zemlji sa cijem ilegalne secesije Republike Srpske, što može obnoviti nasilje u društvu, još uvijek duboko traumatiziranom ratom.”

Protestno pismo Columbia University uputio je i Bosniak American Advisory Council for BiH (BAACBH) zbog diskriminatorskog odnosa prema Bosanskim Amerikancima 25. Oktobra 2011. godine.

Stranice internet-magazina Bosanskog kongresa, Chicagoraja.net, Bošnjaci.net… puni su oštrih reakcija i protestnih tekstova čitalaca i raznih autora.

Imitiranjem državničkih posjeta Dodik vješto izvlači politički kapital, koji će u datom momentu koristiti za svoje mračne ciljeve. “Svakom prihvaćenom posjetom Dodika- kako tvrdi sarajevski politički analitičar I. Prohić- nastavlja se ”konfliktima visokog intenziteta”,koji su Dodikova jedina preostala opcija.”

Bošnjacima i mnogim Bosancima, kao žrtvi agresije i genocida, ipak, nije shvatljivo kako neke poznate američke institucije i istaknuti pojedinci imaju morala primati u goste i zdraviti se sa osobom koja simbolizira ne jednu već sve četiri figure apokalipse.

Suprostavljanjem i reakcijama popraćeni su susreti Dodika sa kongresmenom Robertom Adelhortom, sentarorima Džejn Šahin i Džon Buzman, kao i njegov posjet Harriman Institutu pri Columbija univerzitetu, gdje je Dodik nastavio sa lažima, širenjem mržnje, negirajući Srebrenički genocid i tvrdeći da je BiH hibridna tvorevina, neuspješan experiment MZ, kojem predstoji raspad. Odmah nakon uvodnih riječi dr. Timothy Frye, direktora Harriman Instituta na Kolumbija univerzitetu, koji je dao jasnu poruku da genocid u BiH nije upitan, Dodik je nastavio sa negiranjem genocida. Očigledno, za Dodika je broj 8.372 samo broj i ništa više. Pokretački motiv za rat devedesetih Dodik ne vidi u srpskim osvajačkim pretenzijama, već u nastojanju da se 30% Srba očisti iz Sarajeva. Naravno, Dodikove ratnohuškačke izjave za profesore i studente Kolumbija univerziteta nisu ništa novo i ne čuju ih od njega prvi put.

Dodikov bolesnički šovinizam i razorni nacionalizam

Dodikov urođeni šovinizam i agresivni nacionalizam debelo potkovan nacizmom, koji otrovno izbija kroz svaki njegov pokret i svaku izgovorenu riječ, ima ne samo dubok korijen, već okoštalo stablo i plod sa etiketom nacionalističkog/ fašističkog/nacističkog podrijekla. On nije čovijek s porukama mira i demokratije, već nosač tiranije, i takav nije imao mjesta za katedrom bilo kog američkog univerziteta, a najmanje poznatog Kolumbijskog. Žalosna je činjenica da za američke Bošnjake, koji još nisu u stubovima ali jesu sigurno u potpornim zidovima američke slobode i demokratije, nije bilo mjesta u prostorima kolumbijskog univerziteta, a bilo ga je za protagoniste rata, kojima je ovaj put (kao u BiH devedesetih) dato pravo da nam kontrolišu lična dokumenta, vrše trijažu i dijele nas na podobne i nepodobne.

************************************************************************************************************************************************************

IZLAGANJE NA COLUMBIA UNIVERZITETU, ZABRANA ULASKA BOŠNJACIMA, REAKCIJE

Sponzor genocida za katedrom Univerziteta

Pružajući utočište počiniocima zločina, štiteći ih od zakona, podržavajući njihova šovinistička opredelenja, a negirajući počinjena zlodjela i genocid, Dodik je postao sponszor genocida i potstrekač novih zločina.

U sali Columbija univerziteta, pred pedesetak prisutnih, uz stotine onih koji su čekali vani, Dodik je nastavio pričati bajke, kako reče jedan od prisutnih, “nadmašujući i poznatu Braću Grim”. Pristao je samo na zatvorena format predavanja, bez susreta sa neistomišljenicima i sa selektiranim pitanjima iz auditorijuma. Tokom predavanja u sali je slikao samo Dodikov novinar-reporter, jer ostalim nije dopušteno. Najveći neprijatelj BiH i njen razbijač, potstrekač etničkih podjela, ogrezao u lažima i licemjerju, pokušao je ponovno uvjeriti Amerikance, kako oni u RS žele jedinstvenu BiH, ali im ne vrijedi jer BiH je nestabilna i imaginarna. Realna je i uspješna samo Republika Srpska, sa savršenim institucionalnim ustrojstvom, iako joj dva posljedna međunarodna predstavnika u BiH otežavaju put napretka.

Tokom izlaganja Dodik je rekao da ne želi biti povezan s politikom Karadžića, Mladića i Miloševića, a po Biljanu Plavšić je poslao privatni avion i lično je dočekao na Beogradskom aerodromu, iako je Plavšićka osuđeni ratni zločinac. Na pitanje o tom dočeku, koje mu je upućeno iz publike, odgovorio je da je ona njegova prijateljica, koja je odslužila kaznu. U ograničenom broju pitanja, sljedila su i ona “Zašto su Bošnjaci nepostojeća nacija?” i “Da li je bilo genocida u BiH?”, te “Zašto Dodik izbjegava koristiti riječ “genocid”?”

Po njemu je riječ” genocid” pogrešan izraz koji je upotrebila međunarodna zajednica, a Srebrenica je samo strašan zločin i ništa više. Na spisku ubijenih Srebrenčana u Potočarima sa 8.372 imena Dodik nije prepoznao zločin genocida počinjen radi istrebljenja Bošnjaka, već ko biva pronašao 100 imena osoba koje su još žive. Indikativna poruka Bošnjačkih demonstranata, kojima je onemogućen ulaz u salu gdje je mutio Dodik, bila je ispisana na transparentnom plakatu riječima “ 8,372 Not Just a Nummber”.

Za Dodika Bošnjaci kao nacija ne postoje; ne postoji ni Bosanski jezik, a Bošnjaci su sami sebe izmislili 1993. godine – samo su neke od njegovih ponovljenih bravuroza, datih desetak dana ranije Ruskom servisu Radija Slobodna Evropa, kada je govorio o „nemogućnosti suživota u BiH”, jer je BiH po njemu neuspjeli experiment međunarodne zajednice, u kojoj “Bošnjaci ne mogu sami izgraditi svoj identitet, ako ne unište identitet drugih konstitutivnih naroda”.

U prilog toj tezi bile su i njegove završne riječi o tome kako “Bosnu niko ne voli- Muslimani jer ne znaju kako je napraviti muslimanskom, Hrvati što su u njoj potčinjeni, a Srbi su jedini koji je vole, ali je ne vole jer smeta ekonomiji RS-e.

Protesti pred Kolumbija univerzitetom

Američki Bošnjaci i građani BiH ispred Kolumbija univerziteta ne samo što nisu mogli prisustvovati Dodikovu predavanju, već nisu mogli ni čuti o čemu govori, iako su mnogi imali potvrđene registracije o prisustvu. Među njima su bili predstavnici Misije BiH pri UN g. Aida Hodžić i g. Adi Durmić, predstavnik radija “Glas BiH“ g. Džemaludin Marba, ef. Mehmedalija Demirović i mnogi drugi članovi bošnjačko-američkih udruženja, organizacija i asocijacija. Ali u salu nisu mogli, jer je selekcija vršena isključivo po nacionalnoj osnovi, primjenom Dodikovog nacionalnog ključa. Novinaru Erolu Avdoviću je dozvoljen ulaz, ali zabranjeno postavljati pitanja, zbog čega se odlučio ostati vani. Bošnjaci na vratima Kolumbija univerziteta, kojima nije dozvoljen pristup, s nevjericom se pitaju kako je Dodiku dozvoljeno da govori na jednom od najboljih univerziteta svijeta, a znaju da je on jedan od najodgovornijih zbog kojeg su Dejton i integracija sa Evropskom unijom ugroženi.

U američkom sistemu demokratije do sada se uvijek dobro znalo kome je mjesto pred vratima, u sali ili za vratima, a ovaj put pred vratima Kolumbija univerziteta ostale su grupe Bosanaca, koji su imali uredno prijavljeno i odobreno prisustvo, ali u salu nisu pušteni jer su Dodikovi presretači u njihovom imenu i prezimenu prepoznali muslimane. A pitanja su mogli postavljati samo odabrani.

Jedna od prisutnih Bošnjakinja na Dodikovom predavanju u Kolumbija univerzitetu o Dodiku kaže: “Dodik jeste neko ljudsko biće, ali definitivno nije Čovjek “, a jedan od Bošnjačkih protestanata, koji nije dobio vizu za Dodikovo predavanje, u ogorčenju poručuje bosanskoj javnosti u BiH i svijetu: “Nastavite se i dalje žaliti na nacionalizam, a i dalje birajte iste nacionalističke stranke predvođene autokratima i destabilizatorima jedinstvene BiH.”

kaže: “Dodik jeste neko ljudsko biće, ali definitivno nije Čovjek “, a jedan od Bošnjačkih protestanata, koji nije dobio vizu za Dodikovo predavanje, u ogorčenju poručuje bosanskoj javnosti u BiH i svijetu: “Nastavite se i dalje žaliti na nacionalizam, a i dalje birajte iste nacionalističke stranke predvođene autokratima i destabilizatorima jedinstvene BiH.”

Sramotno ponašanje Columbia univerziteta

Dodikovo izlaganje na Columbia i zabrana ulaska Bošnjacima izazvale su burne reakcije u dijaspori i u BiH. Njegova ekselencija Željko Komšić uputio je protestno pismo predsjedniku univerzitetta Lee Bollingeru u kojem je izrazio razočarenje i tražio objašnjenje kako se nešto takvo moglo dogoditi na jednom prestižnom univerzitetu. Također su naslijedila brojna protestna pisma od Bošnjaka u SAD koji su na inicijativu Bošnjačko- američkog savjetodavnog vijeća za BiH uputili protestna pisma univerzitetu. Glasnogovornik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, magistar Hamdija Ćustović je uputio i pismo uredniku oficijelne univerzitetske publikacije “Columbia Spectator”, gdje je ukazao na činjenice da je ponašanje administracije Columbia univerziteta , posebno Harriman Instituta, veliki šamar žrtvama genocida u BiH. On je također povukao pitanje o akademskom integritetu univerziteta, sumnjivim etičkim standardima administracije i sukobima interesa, jer je Columbia primila velike sume novca od Srbije za osnivanje “Zadužbine Njegoš”. Može se tumačiti da je Dodikovo izlagaje na Columbia plaćanje usluge Srbiji zbog njihovog novčanog doprinosa. Treba spomenuti da su se širile i glasine kako je i Milorad Dodik, poslije izlaganja donirao preko milijun dolara za ovu zadužbinu. To je još više razočaralo Bošnjake i pojačalo proteste prema univerzitetu,što je to potaknulo Tanya Domi, višu časnicu za odnose s javnošću na Columbia univerzitetu da izjavi za Webpublica Press: “Gospodin Dodik nije doprinio milijun dolara za Zadužbinu Njegoš na Columbia Harriman Institute, niti će Institut prihvatiti bilo koji novac od g. Dodika ili iz Republike Srpske u Bosni i Hercegovini u budućnosti.”

Sama činjenica da se univerzitet na ovaj način ogradio od Dodika i RS, kad su u pitanju donacije, je pozitivan ishod. Međutim, činjenica da će Srbija vjerojatno nastaviti sa svojim prilozima zadužbini Njegoš je samo po sebi kontroverzna, zbog činjenice da je Njegoš odgovaran za genocid nad Bošnjacima u Crnoj Gori za vrijeme njegove vladavine, što predstavlja dalje kontroverzno narušavanje akademskog integriteta. Ovo pokazuje na veliku pristranost ovog univerziteta srpskoj politici i dokaz da su ipak podlegeli pod uticaje srpske akademije i propagande.

Dodikovi “državnički”susreti

U sklopu posjeta SAD Dodik je imao sastanke u State Departmentu, Kongresu i Komitetu nacioanlne bezbjednosti, na kojima je govorio o strateškim pitanjima regiona i interesima RS.

Prvih dana posjete u američkom Ministarstvu vanjskih poslova Dodik se sastao sa zamjenikom pomoćnika Državnog sekretara Filipom Rickerom i šefom Bosanskog odjela u Stete Departmentu Michaelom Fooksom, iako je priželjkivao susret makar s pomoćnikom državnog sekretara – Philipom Gordonom. Najviši domet za Dodika u američkom Kongresu bio je susret sa demokratskom senatorkom Jeanne Shaheen, jer ranije najavljeni susret sa Jamesom Inhofeom nije ostvaren, a i mnoga druga vrata Kongresa za Dodika su bila zatvorena.

Na Okruglom stolu pripremljenom na Univerzitetu Džon Hopkins Dodik je izložio poziciju Republike Srpske od njenog postanka do danas, a na Okruglom stolu pod nazivom “Poslovne mogućnosti kompanija iz SAD u RS” u Srpsko-Američkoj privrednoj komori, Dodik je upoznao predstavnike poslovne i političke zajednice Srba Chicaga sa administrativno-zakonskim okvirima i pogodnostima za strana ulaganja u Republici Srpskoj.

Poseban značaj Dodik pridaje susretu sa predsjedavajućim Svjetskog Jevrejskog Kongresa i Predsjednikom Jevrejskih organizacija u Americi, jer vjeruje da će njihovom podrškom omekšati stavove američke administracije i u svoju korist okrenuti politiku SAD. Prilikom susreta Dodiku je izražena zahvalnost zbog podrške u izgradnji Banjalučke sinagoge i podrške u rješavanju problema između Izraela i Palestinaca. Postoji uvjerenje da ga neki čak smatraju “dobrim momkom”, zbog njegovog vještog udvaranja i podrške ekspanzionističkoj politici Izraela.

Tokom boravka u New Yorku Dodik je posjetio Memorijalni centar 11. Septembar i odao počast žrtvama, a među imenima na bronzanim panelima su i imena dvojice Srba.

Posljedni sastanak Dodik je imao u New Yorku sa ambasadorom Ruske federacije u UN Vitalijem Ćurkinom, kojem je vojnički raportirao postignuti učinak u SAD i zahvalio na objektivnom i principijelnom stavu Rusije u UN, prilikom rasprave o situaciji u BiH.

Govoreći za ”Glas Amerike“ Dodik je rekao da je Dejtonski koncept, koji predviđa balans, rotaciju i ravnopravnu zastupljenost naroda, uzrok što još uvijek nije formirana vlast na nivou države. „Da smo se vratili izvornom Dejtonu, vlast bi bila formirana” istakao je Dodik. Naravno, pod izvornim Dejtonom Dodik podrazumjeva samo ugovorne odredbe kako ih on tumači i koje njemu odgovovaraju.

Tokom boravka u Americi Dodik rasipnički dariva i dijeli donacije, a dvije trećine naroda BiH nema šta da jede. Jedan milion dolara dao je za Njegoševu zadužbinu, a da se pokaže pred prestolonasljednikom Aleksandrom Karađorđevićem i princezom Katarinom, na liturgiji u Crkvi svetog Đorđa u mjestu Šerervil kod Chicaga, ponovno je odriješio kesu.

Dodikov diplomatski debakl u Washingtonu

Diplomatski debakl Dodik je doživio u Washingtonu. U Američkom State Departmentu i oba Doma Kongresa Dodik nije dočekan, kako su priželjkivali njegovi američki lobisti. Jedva je našao nekoga u Stete Departmentu da mu saopšti da se “Republika Srpska želi uključiti u evropske procese, ali da nije spremna na tom putu narušiti svoju autonomiju“ (kao da im je to babovina, a ne oteta zemlja natopljena bošnjačkom krvlju). Govorio je o euroatlanskim integracijama i nije se usudio spominjati težnje za izdvajanje RS iz BiH, mada većina nas još dobro pamti njegove prijetnje referendumom o otcepljenju, koje sigurnio nije odbacio. Imao je Dodik za svakog sagovornika u četiri oka posebnu taktiku i drugu priču.

Na tezi za destrukcijom BiH zasnovane su Dodikove završne riječi i zaključne poruke, o tome kako “Bosnu niko ne voli- Muslimani jer ne znaju kako je napraviti muslimanskom, Hrvati što su u njoj potčinjeni, a Srbi su jedini koji je vole, ali je ne vole jer smeta ekonomiji RS.

Svi Dodikovi susreti podešavani su na takav način da ostave pozitivan dojam, da se izbjegne sukob mišljenja i onemoguće nekontrolisane situacije. U razgovorima se obično polazilo s tezom da je RS uvijek spremna za dogovor i popuštanje koje vodi dogovoru. Time je njegova posjeta maksimalno pojednostavljena, uglađena, a svaki susret je podešavan prema sagovorniku ili sugovornicima. Sama turneja po Americi narodu RS je predočena kao važna državna posjeta, za koju postoji obostrani interes.

Dometi Dodikove posjete Americi

Znao je kad je krenuo da neće dobiti, ali je morao ići da ne bi izgubio. Nisu ga dočekali niti primili kao državnika, ali su osjetili njegov dah, čuli njegove korake, potsjetili se na njegovu drsku razornu moć. Nije on od svih tražio prijateljske zagrljaje, jer sve što bi s njima dobio, na drugoj strani bi više izgubio. Na onoj drugoj strani je više para a manje političkog imidža, a na ovoj manje para a više političke baštine. Ipak, nastavio je srljati i poturati sugovornicima strateške interese RS, očekujući rezultate na kraći i na duži rok, u uvjerenju da će Amerikancima zbog drugih obaveza i peokupacija oslabiti pažnja i interes za dešavanja u BiH, što bi RS stvorilo prazan prostor za slobodnije djelovanje.

U Republici Srpskoj o Dodikovoj posjeti SAD misle da je bila korisna, jer pomaže da se razbiju stereotipi koji o Republici Srpskoj vladaju u nekim krugovima svijeta i na nju se sada gleda drugim očima, kao na respektabilna partnera. Isto tako, vjeruje se da je u SAD povećan nivo uvažavanja i razumjevanja za stavove RS. Naravno, pri tome se zaboravlja i ne želi znati da je imidž RS trajno determinisan osnovama na kojima RS postoji. Ona je proizvod genocida i kao takva mora nestati. To je većini u svijetu kristalno jasno, samo ne nacionalističkim vrhovima RS i Srbije, koji se i dalje zanose idejom o ujedinjenju “srpskih zemalja” – u koje ubrajaju Srbiju, RS, Kosovo, pa i Crnu Goru, mada je Crna Gora je u tom kontestu sve više upitna, a o Kosovu da se i ne govori.

Ipak, treba imati u vidu da je Dodik donio u Ameriku nekoliko poruka, naročito onih koje se kriju iza izgovorenih laži i (ne)ispisanih redova. To je i bio strateški cilj njegova dolaska. Svima, kojima je smio, provukao je kroz uši konstruisane indicije o mogućem “ raspadu BiH”, ne zaboravljajući pri tom pozvati investitore da otvore saradnju sa RS i u nju slobodno investiraju, jer ona se po njemu ne može raspasti.

U svakom slučaju, Dodik je napravio još jedan korak dalje, koji ga možda ne vodi napred, ali ga i ne vraća nazad. Važno mu je da se govori, zna i piše da je Predsjednik RS prešao državnu granicu RS i kao njen Predsjednik bio u Americi. Nije se sastao s predsjednikom Obamom, niti sa Hillary, ali je obišao državne urede, institute i fakultete i izložio im laži i bljuvotine sa kojima truje Bosnu, Balkan i svijet od prvog dana svoga mandata. Prije nego je sjeo u avion mogao je pretpostaviti gdje će mu biti sigurno utočište, a gdje klizavo i nesigurano tlo. Da nije otišao u Ameriku, ostao bi u društvu trećerazrednih državnika i funkcionera ili bio odbačen kao gomila smeća. Jer svi drugi prije njega, ako nisu osjetlili američko tlo pod nogama, brzo su izlapili, ostali bez željene funkcije i nestali sa političke scene. Dodik se vratio u uvjerenju da je učinio veliku stvar i sebi obezbjedio politički kredibilitet i zaštitnički alibi, makar za jedno dogledno vrijeme.

Dodik je Državni neprijatelj Br. 1.

Krajnje je vrijeme da se Dodikov destruktivni pohod zaustavi i sankcioniše

Sve do danas nadležni politički i državni organi R BiH, kao i organi Međunarodne zajednice u BiH, nisu pokazali ni spremnost ni odlučnost da zaustave i sankcionišu destruktivno antidržavno djelovanje Milorada Dodika protiv BiH države i Bošnjačkog naroda u BiH, mada svakodnevno osjećaju i trpe njegova zlodjela. Mnogi za Dodika misle da je nezaustavljiv; nezaustavljiv je samo zbog toga što mi stojimo! Iako svojom zapaljivom retorikom direktno podriva temelje BiH, udara kad god može i gdje može, do sada mu nije falila ni dlaka na glavi. Od vlasti R BiH nije dobio čak ni po prstima, pa se sve više sili, prijeti i sve šire i razornije udara. Svojim antidržavnim destruktivnim djelovanjem Milorad Dodik je postao veleizdajnik domovine (izdaja je najteži zločin kažnjiv kao najteže krivično djelo), svrstao se u red najvećih neprijatelja BiH i Bošnjačkog naroda u njoj, te se s pravom i argumentovano za njega može reći da je postao najveći neprijatelj Bosne i Hercegovine u zemlji i svijetu, Državni neprijatelj Br. 1.

Iako ograničen i uzdržan prihvat Dodika u Americi, ipak jasno ukazuje na spremnost dijela Amerike da oprosti najveće zločine na razmeđu dvaju stoljeća, oprosti i zaboravi genocid, gubeći iz vida da se time u nekom smislu priključuje njegovim promotorima i oslobađa vrijeme i prostor za novi genocid, na istim ili nekim drugim prostorima.

Dodik je očekivao da će ga posjeta Washintonu promovisati u vrhunskog državnika. To se nije dogodilo. Ostao je samo sitni gmizavac između Istoka i Zapada koji će na kraju završiti u zatvoru, gdje mu je odavno i bilo mjesto. A tada će moći potpunije sagledati svoj veličanstveni državnički lik u zatvorskom ogledalu. U svakom slučaju Dodikova posjeta SAD je novi snažan udarac u temelje BiH, u ranjivo srce Bošnjačkog naroda i nova javna promocija zločina/ genocida na obraz Americi, na sramotu čitava svijeta.

 Prof. dr. Senadin Lavić je rođen u Konjicu 13. 7.1965. godine. U rodnom gradu završio osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
1985/1986 školske godine započinje studij na Odsjeku za filozofiju i sociologiju, koji uspješno okončava 1989. godine. Postdiplomski studij na istom fakultetu upisao je 1990. godine, a 1999. godine odbranio je magistarski rad o Adornovoj kritici savremenog društva (Dometi Adornove kritike modernog društva).  Također, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2003. godine odbranio je doktorsku  disertaciju pod naslovom Racionalnost, jezik i zajednica (mentor prof. dr. Jelena Berberović). Od 1997. godine radi na Univerzitetu u Sarajevu, Fakultet političkih nauka, prvo kao asistent na predmetu Metodologija društvenih znanosti; od 2000. godine kao viši asistent na istom predmetu, od 2004. godine kao docent, a od 2008. kao vanredni profesor. Na studijskim boravcima u Njemačkoj (Bonn) i Austriji (Graz) istraživao je sa stanovišta pluralističke perspektive pristupe i metodologije koji su u dvadesetom stoljeću dominirali u radu društvenih znanosti.

Učestvovao je u brojnim znanstveno-istraživačkim aktivnostima sa studentima i sa drugim istraživačkim timovima. Sudjelovao je u radu znanstvenih skupova posvećenih perspektivama znanosti, obrazovanja, razvitka bosanskohercegovačkog društva i države Bosne i Hercegovine. Okrenut je principima kulture mira i vrijednostima pluralističke racionalnosti koja je osnova života u razlikama. Lavićevo znanstveno polje interesovanja je metodologija shvaćena kao kritičko-istraživačka svijest u znanstvenim
istraživanjima. No, pored metodologije istražuje u polju recentne društveno-znanstvene (socio-politološke) fenomenologije, kulturnih studija (cultural studies), sociologije migracija, socijalne epistemologije (znanje u društvenom kontekstu), savremene filozofije (posebno problemi jezika i racionalnosti), leksikologije (rječnik filozofskih pojmova, leksikon socioloških pojmova, onomastičke studije s akcentom na antroponimijske probleme i bošnjačka prezimena) i dr.

Lavić je dosada objavio dvije knjige: Pluralistička racionalnost (Sarajevo, 2004) i  Između periferije i centra (Sarajevo, 2006). Voditelj je master studija na Fakultetu političkih nauka, Glavni  i odgovorni urednik  univerzitetskog časopisa Pregled, Predsjedenik je  BZK „Preporod“, te član Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99.

 Naše povijesno narodno ime je Bošnjak

 Kako ocjenjujete bošnjačko „nacionalno stanje“ danas? Šta su primarni bošnjački nacionalni prioriteti i interesi i kako do njih doći?

 Prof. dr. Lavić. Svjedoci smo složene i teške konsolidacije bošnjačkog bića u današnjici. Nazovimo to povijesnom unutarnjom konsolidacijom koju moramo učiniti i kroz koju moramo proći. Možemo reći, naravno, da smo odgovorni što nosimo dio tog tereta na svojim plećima. Naša generacija ima povijesnu odgovornost da započete procese dovede do razine koju omogućava naše
vrijeme. Ne treba smetnuti s uma da su Bošnjaci narod koji je preživio genocid u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992–1995. U tom smislu, Bošnjaci su narod koji nadolazi iz prostora sjenki, isplaniranog nestanka i uništenja, svjestan svoje povijesne sudbine i odlučan da dostigne slobodu i dostojanstvo. U tome ih ne može zaustaviti zločinački velikosrpski projekt i njegovi trabanti u Bosni koji šire kulturu zla.

Iz problemskog okružja sadašnjice pred nas se postavlja zadatak da djelujemo prema prioritetima koje nam je nametnulo vrijeme. Smatram da smo iz određenih krugova bošnjačke politike, u posljednjih dvadeset godina, primili sasvim pogrešne smjernice za djelovanje koje su zahtijevale navodnu neophodnost islamizacije bošnjačkog naroda, religijski preporod i isticanje važnosti svešteničkog staleža u društvu. Međutim, bilo je potrebno našem narodu strateški osigurati modernizaciju i kvalitetnu edukaciju u savremnim znanstvenim sadržajima evropskog svijeta i nikako ne izgubiti iz vida da je Bosna i Hercegovina religijski pluralno društvo. Danas uviđamo taj strateški promašaj bošnjačkih ideoloških orijentacija i populističke politike. Ako smo pošteni
trebamo priznati pogrešku i nastaviti ispravljati elemente u procesu. Od masovke u politici nemamo velike koristi. Naprimjer, kao kad u sistemu obrazovanja svu pažnju poklanjate lošim studentima, nedoraslim za studij, a zanemarujete odlične i nadarene studente. Mi moramo prihvatiti vrijednosti evropske moderne, jednog od najvažnijih poduhvata u povijesti čovječanstva.  Smješno je kad neka religijska postavka hoće da potčini modernu svojim dogmatskim sadržajima, pa bila ona kršćanstvo ili islam u interpretacijama njihovih fundamentalista.

Naši su prioriteti u obrazovanju, društvenom razvoju i euroatlanskim integracijama. Ti procesi će biti zakočeni od strane antibosanskih snaga koje sasvim otvoreno rade na potkopavanju bosanskohercegovačke državne supstance. Oni
opstrukcijama nastoje dovesti do zamora patriotske snage i njihove prijatelje u vezi sa odbranom Bosne i Hercegovine. Bošnjaci  s probosanskim Srbima i Hrvatima moraju, pritom, svim raspoloživima sredstvima raditi na očuvanju internacionalno
priznate države Republike Bosne i Hercegovine i pokazati da su jaki i odgovorni. Bošnjaci danas moraju iskazati veliku političku mudrost i odgovornost prema državi Bosni i Hecegovini. Ne smiju više praviti kompromise kojima potkopavaju
državu Bosnu i Heregovinu, a naročito ne u vremenima otvorene saradnje između dva velikodržavna ekspanzionizma, srpskog i hrvatskog. Projekti stvaranja nacionalnih država, srpske i hrvatske, nailazili su u Bosni i Hercegovini na nesavladivu prepreku. Etnonacionlana država, u svom svojem značenju, nikada nije bila moguća u Bosni i Hercegovini. Zašto? Zato što je povijesno Bosna i Hercegovina suštinski pluralno društvo, te zato i ideologijski suprotstavljenoideji homogene nacije. Upravo iz nerazumijevanja ove činjenice proizlazi cjelokupna bosanskohercegovačka drama i neprijateljske nakane prema Bosni i
Hercegovini od strane njezinih prvih susjeda, Srbije i Hrvatske.

 Ko i zašto producira podjele među Bošnjacima?  Šta je po vama Bošnjak, a šta je musliman? Kakav treba biti bošnjački odnos između nacije (države), naroda, vjere i društva?

 Prof. dr. Lavić. Pratim stanje Bošnjaka na prostorima Bosn ei Hercegovine, Sandžaka, Kosova, Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije. Negdje su Bošnjaci sami odgovorni za svoje stanje konfuzije i izmanipuliranosti, a negdje ih svjesno određeni režim i njegove obavještajno-policijske službe dovode u stanje zbunjenosti i konfrontacije suparničkih grupica koje su podijeljene
prema nekom mizernom principu lične korist, a pritom ne poštuju princip bošnjačkog interesa. Vjerujem da će biti sve manje prostora i uslova da se manipulira Bošnjacima iz nekog neprijateljskog centra, kao i iz redova bošnjačkih funkcionera, koji već dvadeset godina raspolažu Bosnom i Bošnjacima kao da je to njihovo privatno vlasništvo.

Naše povijesno narodno ime je Bošnjak. Mi trebamo biti ponosni na svoje ime i uvijek ga isticati ako se pokušava bošnjački narod svesti na neko drugo određenje koje opisuje jednu njegovu karakteristiku. Od septembra 1993. godine mi smo odlučili da vratimo svoje staro ime i to je završen proces. Naše ime nije „bosanski muslimani“ ili samo „muslimani“ – to su geografske i
religijske odrednice dijela našeg bića. U tim oznakama opisuju se neka svojstva jednog naroda – Bošnjaka. One su samo deskripcije, ali nikako nisu ime. Dakle, pitajmo se uvijek kakvo je narodno ime tome narodu koji potiče iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka, Kosova, Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije i koji je danas rasut diljem svijeta od Novog Zelanda do Amerike, a
prihvata bosansko i bošnjačko određenje. Već od 18. stoljeća Bošnjaci se bore se za svoj opstanak i identitet, očuvanje svoje vjere i maternjeg jezika koji nazivaju bosanskim jezikom. Dakle, ime tog naroda je staro i poznato: Bošnjaci. To se nikada više ne smije zaboraviti, jer ko zaboravi svoje ime nadjenuće mu se neko drugo. Tako je bilo tokom dvadesetog stoljeća – nudili su nam da budemo pod zastavom srpstva, hrvatstva ili jugoslavenstva, ali nikako bosanstva i bošnjaštva. Asimilacija nije uspjela i Bošnjaci su danas u postgenocidnoj fazi egzistencije. Završena je epoha neopredjeljenosti Bošnjaka i sad su na putu da iskušavaju vlastitu određenost u novom povijesnom kontekstu.

Moja vjera je moja lična stvar i nema sveštenika koji može da njome manipulira. Ja, kao građanin Bosne i Hercegovine, to ne smijem dozvoliti. Religijska institucija koja se zove Islamska zajednica je dužna da se brine o vjeri. Religijske institucije, smatram, daju sebi previše prava i važnosti u nerazvijenim društvima – one ne smiju zloupotrebljavati čovjekovu prirodnu
potrebu da vjeruje u Božiji red. Religijske institucije u građanskom, sekularnom društvu moraju uvažavati javni prostor, tj. znati da postoje i drugi dijelovi javnosti koji u tom prostoru sudjeluju. Bošnjaci nisu religijska skupina nego narod i religijske institucije to moraju poštovati. Svaki sveštenik koji ih neprestano i neprecizno svodi na „muslimane“ ne dopušta im da se uzdignu u egzistenciju naroda i nacije – građana  države, te im se odriče pravo da žive kao političko biće. Velikosrpski projekt je svojom propagandom stvarao sliku o Bošnjacima kao religijskoj skupini koja nije narod, te stoga treba da se opredjele za srpstvo ili hrvatstvo. Međutim, Bošnjaci su politički subjekt u Bosni i Hercegovini i u tom svjetlu imaju važnost za druge. Sveštenici
su, nažalost, počeli da izigravaju stručnjake za „nacionalno pitanje“, politiku, strategiju, ustavna pitanja, a zanemarili su ljude u džematu i svakodnevno administriranje u poslovima religijske zajednice koja je njihova nadležnost. Humanističko-društvena inteligencija kod Bošnjaka danas ima zadatak da razotkriva i priječi svaki pokušaj svođenja nacionalne i narodne određenosti na
razinu „religijske skupine“ u koju je planski zguravaju zagovornici antibosanske politike.

U toku je važan proces diferencijacije između narodnog, nacionalnog (državno-pravnog) i religijskog sadržaja kod Bošnjaka. To se može shvatiti kao proces stabilizacije bošnjačkog naroda i njegov konačni odgovor na brojne izazove iz 20. stoljeća. Mogu reći da je to najveći kulturni događaj u kojem sudjelujemo danas. Dugo smo živjeli koncepciju života u kojoj je religijska zajednica bila jedini okvir i spasonosni oslonac za narodni (etnički) i vjerski identitet bošnjačkog naroda. To je vrijeme od osamdesetih
godina 19. stoljeća do šezdesetih godina 20. stoljeća. I ono je nepovratno prošlo! U tom vremenu se pojavljuju Muslimanska narodna organizacija, Jugoslovenska muslimanska organizacija, Stranka demokratske akcije i druge političke partije bošnjačkog naroda. Niko ne spori, ni sociološki ni antropološki, da vjerovanja u kulturi čovjeka, kao i svakog naroda ponaosob, imaju vrlo važno mjesto i da su kroz povijest stvarala određene slike svijeta koje su pomagale čovjeku da se orijentira u egzistencijalnom djelovanju. Mi zbog toga govorimo o islamskoj i muslimanskoj kulturi i civilizaciji, o svetoj tradiciji i velikom naslijeđu. U kulturno pamćenje pojedinaca i naroda između brojnih sadržaja spada i slobodno izražavanje mišljenja i slobodno izražavanje vjere. U epohi moderne politika je postala djelatni okvir u kojem se predstavljaju ideje i interesi različitih društvenih grupacija. U svijetu politike oblikuju se politički programi i za njih se građani ili članovi društva opredjeljuju i daju im svoju podršku glasanjem na redovnim ili vanrednim izborima. Politički programi su uvijek prilagođeni aktuelnom društveno-povijesnom stanju i u njima se iskazuju stavovi o bitnim sadržajima tog stanja. Svi građani s pravom glasa imaju jednaku mogućnost da svoj glas daju onome za koga oni smatraju da će ostvariti njihove interese: pojedinac, politička stranka, politički program. To je srce demokratije. No, mi moramo odgovoriti na pitanje: zašto se Bošnjaci i dalje pokušavaju svesti na religijsku zajednicu i ko su zagovornici i nosioci tih
nakana?

Da li Bošnjacima treba još jedan sabor ili se Bošnjaci trebaju vratiti pravnom domenu rješavanja svojih nacionalnih, narodnih, jezičkih, teritorijalnih i državotvornih pitanja u okvirima postojećeg
bosanskohercegovačkog društva i države?

 Prof. dr. Lavić. Saborovanje je jedan vid rješavanja nagomilanih problema. Ali, to se najčešće radi ako ne postoje institucije pravne države i sekularnog društva ili te institucije ne funkcioniraju u punom kapacitetu. Sabori u sebi posjeduju tu tribalističku dimenziju koja uvijek govori iz neke getoizirane pozicije i nije u stanju da koristi institucije i tijela političkog sistema. Narod se skupi „na ledinu pred svojim vođom“ i kao donosi neke  odluke. To imamo u srpskom i hrvatskom etnonacionalizmu. Smatram da
etnički sabori samo doprinose većoj izoliranosti i duhu getoiziranog življenja. Bošnjacima trebaju otvoreni kritički dijalozi i institucije (državne, kulturno-znanstvene, ekonomske, finansijske) koje će doprinositi jačanju države Bosne i Hercegovine i njihovom općem položaju. Ne vjerujem da Bošnjaci mogu opstati u nekom getu neovisno od države Bosne i Hercegovine. Dakle, treba jačati institucije i tijela države Bosne i Hercegovine, a ne zamajavati se predmodernim oblicima „homogeniziranja naroda“. Oni koji hoće saborovanje trebaju znati da ovo nije 1993. godina, da je država Bosna i Hercegovina opstala bez obzira na
agresiju njezinih susjeda, da se može komunicirati kroz kanale političkog i društvenog sistema, da saborovanje odgovara velikosrpskim i velikohrvatskim koncepcijama etničke teritorijalizacije Bosne, da Sarajevo više nije pod opsadom srpskih topova, da Bošnjaci nisu neko pleme kojem treba nepogrješivi vođa i tome slično…  Bošnjacima treba više znanosti, odgovornosti, spremnosti na rad i odricanje, više moralnosti i vizija, jedna ideja aktivizma, a ne nikakvog jednoumlja ljudi koji bez ikakve odgovornosti sjede u institucijama sistema. Vjerujem da se sistem može napraviti step by step metodom i na tome
treba istrajno raditi.

 Svjedoci smo postojanja različitih koncepcija razvoja bošnjačkog nacionalnog bića. Kakva je uloga nezavisne bošnjačke inteligencije u kreiranju jedinstvene koncepcije nacionalnog i narodnog razvoja Bošnjaka?

 Prof. dr. Lavić. Važno je da se posljednjih dvadeset godina govori o Bošnjacima s raznih znanstvenih pozicija – politoloških,
historiografskih, socioloških, antropoloških, etnoloških, ekonomskih, pravnih i dr. U posljednjih dvadeset godina pojavilo se toliko dobrih i vrijednih knjiga o Bošnjacima i Bosni da se više ne mogu zanemariti. Ne radi se samo o domaćim autorima, nego i o brojnim stranim autorima iz Evrope, Amerike i Australije. Trebamo se sjetiti S. Bašagića, A. Muradbegovića, H. Ćišića, D. Sušića, S. Kulenovića, Dž. Bijedića, H. Pozderca, M. Dizdara, S. Balića, A. Zulfikarpašića, M. Imamovića, M. Filipovića, M. Nezirevića, A. Purivatre, H. Mulaibrahimovića, K. Prohića, F. Muhića i mnogih drugih u prošlosti, pa do današnjih imena kakvi su N. Duraković, E. Zgodić, Š. Filandra, A. Mujkić, H. Repovac, Dž. Ibraković, E. Karić, A. Silajdžić, R. Hafizović, R. Mahmutćehajić, S. Bandžović, H. Kamberović, D. Abazović, Z. Delić i mnogi drugi koji odgovorno razvijaju misli o Bosni i Bošnjacima. Naravno, ovdje nisam naveo sve ljude i važne ideje, jer mi je namjera bila da ukažem da je na djelu veliki intelektualni proces oko promišljanja bitnih sadržaja bošnjačkog bića. I to je najvažniji momenat – znanstveno vođenje brige o narodu i državi.

Već je jasno da je uspostavljena paradigma po kojoj je razvitak Bosne i Hercegovine i njeno kulturno-povijesno pozicioniranje u evropske tokove glavni interes Bošnjaka i onih koji prihvataju državu Bosnu i Hercegovinu. Država Bosna i Hercegovina je naša najvažnija tema i vrhovni pojam djelovanja. Naravno, bošnjačka inteligencija treba i mora nastaviti raditi na razvoju bosanske države u novom povijesnom kontekstu. Ona ne smije pitanja države i njenog razvoja ostaviti u rukama politikanta i političkih birokrata. Još bih napomenuo da u pojam „bošnjačke inteligencije“ ubrajam i  podrazumijevam ljude od znanosti i mišljenja u Bosni i Hercegovini i širom svijeta, tj. one koji su u Bosni i one u dijaspori. To su dva obraza jednog te istog lica. Inteligencija treba da ponudi plural vrijednosti i ciljeva za daljnji napredak Bošnjaka  i Bosne kao pluralnog društva.

 Ključni problem je postojanje entiteta koji se razumijeva kao ratni plijen agresora na Bosnu i Hercegovinu

 Kako Bošnjaci mogu prevazići poziciju žrtve i početi graditi jedan novi modus vlastite narodne egzistencije? Može li se bošnjački identitet, kako individualni tako i kolektivni definirati preko znanja? Ako može kako, na koji način i sa kojim subjektima?

 Prof. dr. Lavić. Mi jesmo žrtva stravične agresije prvih susjeda, Miloševićevog i Tuđmanovog režima. To je povijesna činjenica i
iskustvo. Ali, mi ne možemo ostati na naraciji o žrtvama, jer ćemo izgubiti osjećaj za povijesnu orijentaciju i osloboditi se odgovornosti za vlastito stanje. Razvoj bošnjačke svijesti provodi se preko znanja, odnosno preko oblikovanja svijesti kroz znanje. U tom pogledu neizostavna je uloga obrazovnog sistema i kulturnih institucija na profiliranju bošnjačkog identiteta koji je izraz bošnjačkog suočavanja s izazovima vremena u kojem se živi. Iz toga slijedi da je svaka generacija Bošnjaka dužna da radi na
svome identitetu i da ga usavršava i dopunjava novim iskustvima i znanjima. Dinamička karakteristika postojanja pojedinca i kolektiva zahtijeva od njih da u tom procesu pronalaze nove dimenzije i vrijednosti vlastitog napretka. Zato je važno danas da Bošnjaci budu dio onoga što se zove knowledge based society i da u njemu nađu svoje egzistencijalne interese.

 Zašto se bošnjačka politika još nije adekvatno odredila spram entiteta Republika srpska koji je činjenično genocidna tvorevina? 

 Prof. dr. Lavić. To je pitanje koje dezavuira određene unutarbošnjačke grupacije i njihove predrasude. Slažem se s vama da je entitet RS rezultat genocida nad bošnjačkim narodom. Tu strašnu činjenicu još uvijek nismo promislili i na osnovu nje poduzeli određene korake. Nije normalno „prihvatiti“ ili „priznati“ entitet RS koji je nastao na masovnim grobnicama Bošnjaka. Pa to je vrhunac nemorala i mazohizma s bošnjačke strane! Pritom, bošnjačka politika nije jednoznačno definiran pojam. Postoji otvorena
disproporcija između bošnjačke inteligencije i onih koji se izdaju za političare koji navodno brinu za „bošnjački interes“. Bošnjaci moraju otvoriti razgovor o prisilnoj suspenziju Ustava Republike Bosne i Hercegovine i pokazati da je, zločinom genocida na tlu internacionalno priznate države Republike Bosne i Hercegovine, nametnut entitet koji se zove RS – u potpunosti djelo zločina. To
je vrhunac barbarstva. Tu se mora prići s pozicije prava i ne odstupati u područje „dogovaranja“.

Međunarodni sud pravde u Hagu je u Presudi 2007. godine označio entitet RS odgovornim za genocid u regionu Srebrenice. Time je taj entitet delegitimiran i dezavuiran kao zločinačka i nelegalna tvorevina na tlu Bosne i Hercegovine. Svi smo toga svjesni i u budućnosti će taj entitet postati veliki problem daljnjeg razvoja pluralnog društvenog života u Bosni i Hercegovini, a posebno će služiti za ometanje razvoja Bošnjaka. Taj entitet je već postao smetnja demokratskog razvoja zemlje, pa izgleda da mu je
to i svrha dosadašnjeg postojanja. U tom entitetu se ostvarila apsurdnost našeg vremena i perverzija u kojoj sudjeluju stotine hiljada ljudi zaboravljajući da je to djelo zločina genocida (Republic of genocide).

Bošnjački političari, nažalost, vrlo malo koriste sredstva prava i pravnih procedura za zaštitu od djelatnog velikosrpskog projekta. Oni danas prave štetne ustupke pred združenim poduhvatom Miloševićevih i Tuđmanovih nasljednika u današnjem vremenu – Dodika i Čovića.

 Sadržaj političkog života mora se vezati za domen prava i doslijedno se njega držati

 Zašto Bošnjaci stalno zaobilaze pravni domen rješavanja krucijalnih pitanja vlastite egzistencije i egzistencije njihove jedine domovine Bosne i Hercegovine?

 Prof. dr. Lavić. Bošnjački političari su  navučeni da se „dogovaraju“ o onome o čemu se ne može razgovarati: da li je Bosna i
Hercegovina država? Treba li Bosna i Hercegovina biti pluralno društvo? To je započelo 1990. godine s projektima rušenja komunizma i etničkog razgraničavanja u Bosni i Hercegovini (crtanjem mapa). Ovo što se danas dešava nije stvar neke
slučajnosti. U društvenim i političkim odnosima ljudi nema ništa slučajno. Kad jednog trenutka pristanete da se „dogovarate“ o državi i njenom biću, a napustite okvir prava, onda je vrlo izvjesno da ćete doći u tešku situaciju. U takvoj situaciji se nalazimo danas.

Cjelokupan sadržaj političkog života mora se vezati za domen prava i doslijedno se njega držati. Osim prava danas ne postoji drugi okvir za Bošnjake preko kojeg bi oni mogli ostvarivati svoje strateške interese. Sama bosanskohercegovačka država je nezamisliva bez vladavine prava. Pravo je okvir u kojem Bošnjaci trebaju egzistirati i koji im osigurava da kad-tad istjeraju
stvari na čistac u odnosima sa Srbima i Hrvatima. „Dogovori“ koji se vode po raznim svartištima nepovratno potkopavaju „vladavinu zakona“ i državni poredak.

Tako se pojavljuju ljudi i grupe koje stoje iznad zakona i čine vrlo opasne stvari po građane i državu. Bosna i Hercegovina mora kroz domen prava graditi svoju budućnost.

 U zadnjih nekoliko mjeseci u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj dijaspori iznikao je pokret za povratak Ustava RBiH. Pokret se proširio i u samoj BiH koristeći savremena sredstva internet komunikacije. Kakvo je vaše mišljenje o ovoj inicijativi? Istovremeno imamo inicijative nekoliko grupa bošnjačkih i bosanskohercegovačkih inteletkualaca koji umjesto povratka Ustava RBiH traže  izmjene postojećeg Ustava. Šta mislite o ovim inicijativama?  Šta je bošnjački nacionalni prioritet po pitanju potrebitosti izmjena Ustava BiH?

Prof. dr. Lavić. Da, to je vrlo bitno pitanje za nas. Inicijativa ima smisla ako se vidi da je Ustav Republike Bosne i Hercegovine
silom, dakle, nelegalno i bez predviđene pravne procedure suspendiran. On je bio građanski Ustav par excellence koji je preferirao parlamentarnu demokratiju. Na Referendumu za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu (29. 2. i 1. 3.1992. godine) 64 % građana je glasalo ZA. Takva je Bosna u maju 1992. godine primljena u UN kao 177. članica. Ona se bila tek internacionalno rodila,
a velikosrpska vojska je krenula da je pokopa u strašnoj vojnoj agresiji. Također, srpski političari iz SDS su napravili vještu podvalu devedesetih godina dvadesetog stoljeća kad su tzv. „srpsko nacionalno pitanje“ u Bosni i Hercegovini bez osnova izjednačili s „pravom naroda na samoopredjeljenje“, te su tako željeli da nas uvjere da je njihov nelegalni referendum u istoj ravni s referendumom građana Republike Bosne i Hercegovine za nezavisnu  državu. Etnički referendum srpskog naroda za ostanak u Jugoslaviji – održan prije republičkog, 9. i 10. 11. 1991. – bio je nelegalan i protiv Ustava Republike Bosne i Hercegovine. On je predstavljao razvijanje inicijative za stvaranje srpske etničke države na tlu Bosne i Hercegovine koja bi bila dio države svih Srba ili
kako to D. Ćosić zagovara – „svi Srbi u jednoj državi“. To je bilo nelegalno i protivdržavno djelovanje, pripremljena pobuna iza koje je stajala Jugoslovenska armija i režim u Srbiji u namjeri uništavanja pluralnog bosanskohercegovačkog društva i države.

Ustav Republike Bosne i Hercegovine je onaj Ustav koji se razvija od 1974. godine u SR BiH kao federalnoj jedinici SFR Jugoslavije. Od 1974. do 1992. godine na tom Ustavu bilo je oko 500 intervencija: zakona, uredbi i amandmana. Iz toga je nastao Prečišćeni tekst Ustava Republike Bosne i Hercegovine koji je svojim sadržajem zadovoljavao standarde ustavnosti  zapadnoevropskih nacija. U njemu je ozakonjen princip građanske parlamentarne demokratije – građani su bili nosioci vlasti  u državi. Poslije, tokom agresije i mirovnih konferencija građanin će nestati ili će služiti kao stilska figura, a na njegovo mjesto će stupiti etnikum. Nakon Wance – Owenovog mirovnog plana internacionalna diplomatija se okrenula etničkim kriterijima u
vođenju pregovora čime se priznaju rezultati ratnih osvajanja. Ustav Republike Bosne i Hercegovine bio je važeći 1992. godine kada su  velikosrpski „operativci“ (u dogovoru s beogradskim instruktorima) na tlu Republike počeli praviti svoje Ustave i otvoreno prijetiti ratom. Ustav Republike Bosne i Hercegovine  je „samo nestao“ u toku tzv. mirovnih konferencija o Bosni i Hercegovini koje su se vodile pod budnim oko britanske i francuske političke inicijative koje su svodile agresiju na Bosnu i Hercegovinu na „sukob zaraćenih strana“. Etnička konstitucija države postala je „normalna“ stvar, a njezina pluralnost je zanemarena i prešućena. Ovo što je danas od Bosne i Hercegovine napravljeno po raznim međunarodnim mirovnim konferencijam, rezultat je makijavelizma moćnih diplomatija. To je porušilo sve pravne procedure i ne može se razumijevati sredstvima pravne nauke. Ovo je izraz naše nemoći i internacionlanog nemorala, cinizma i neodgovornosti. Profesor Edin
Šarčević je već 1997.  godine upozorio da se neviđeno „ustavno preoblikovanje“ Bosne i Hercegovine nije odvijalo prema pravilima pravne nauke. Ono se, zapravo, odvijalo pod vojnom prisilom i ratnim uništavanjem države Bosne i Hercegovine – diplomatija i politikantstvo su nadvladali pravo i logiku prava. To je zločin nad državom Bosnom i Hercegovinom u kojem veliku odgovornost snose i bošnjački političari koji su „nasjeli“ na velikosrpsku ustavotvornu podvalu zasnovanu na nacionalnosti“ (etnonacionalizam) i etničkim teritorijama.

U mirovnom sporazumu u Dejtonu državi Bosni i Hercegovini je podmetnut, upakovan u Aneksu IV Općeg okvirnog sporazuma o miru, i Ustav. Kako je to moguće?  Da li je pravno, prema pravnoj logici, još važeći Ustav Republike Bosne i Hercegovine koji je privremeno suspendiran u ratnim okolnostima agresije i dogovaranja u neravnopravnim okolnostima? To su „teška“ pitanja za pravnu nauku i povezana su s politikom i moralom. Ona podrazumijevaju moć i velike interese.

Mi ni po koju cijenu ne smijemo odustati od Republike Bosne i Hercegovine. Nije završena borba protiv dva velikodržavana ekspanzionizma – srpskog i hrvatskog. Dejton je bio sporazum o miru i nije mogao ignorirati  Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Nikada Skupština Bosne i Hercegovine nije usvojila  Dejtonski Ustav i to je važno. Zato se moramo pozivati na
internacionalno pravo, Povelju UN i druge konvencije kojima možemo zaštiti naše pravo. Država se mora braniti sredstvima raspoloživog internacionalnog prava.

 Bosni i Hercegovini trebaju institucije demokratske države i civilno društvo

 Kako komentirate aktuelne političke, ekonomske i kulturno-naučne prilike u BiH? Kako smanjiti primarnost etnonacionalnog (kolektivističkog) faktora u bosanskohercegovačkom društvu i državi? Kako ojačati faktor
građanstva?

 Prof. dr. Lavić. Nama u Bosni i Hercegovini ne trebaju tradicionalni lideri i autoriteti, već institucije demokratske države i civilno društvo. U tim institucijama trebaju sjediti sposobni, obrazovani, odgovorni ljudi koji poštuju princip vladavine zakona.  Za vrijeme SR Bosne i Hercegovine napravljen je građanski Ustav koji je omogućavao građanima i narodima punu ravnopravnost, slobodu i dostojanstvo. Danas imamo etničke perverzije (etnomanija) na svim razinama društva i postalo je samorazumljivo da se
neprestano razvrstavamo prema etničkom određenju. Zato smo postali sirotinjski krajolik i predmet manipulacija. Država je danas zaglibila u diktaturu etnikuma i plansku opstrukciju. Značajno je pomenuti da neki srpski i hrvatski političari u Bosni i Hercegovini sada zajedno, koordinirano djeluju protiv države kako bi  pokazali da ona ne može postojati.

U Bosni i Hercegovini ne postoje hrvatske, srpske ili bošnjačke teritorije na koje bi neko od ovih naroda imao ekskluzivno pravo. Sve je to teritorija države Bosne i Hercegovine gdje je neko u većini a neko u manjini. Ko tako ne posmatra stvari ima neke pretenzije protiv teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Ni entitet RS nije „srpska teritorija“, bez obzira šta srpski
političari o tome govore (ratni plijen)! S druge strane, vladavina zakona i nezavisno sudstvo su preduslov da se „država otkoči“ iz strašnog škripca u koji su je gurnule nesposobne, kriminalizirane etničke oligarhije koje onemogućavaju da građani stupe u komunikaciju i izađu iz svojih etničkih geta u kojima su zarobljeni već dvadeset godina.

 Nedavno ste izjavili da BiH svoju budućnost mora vidjeti u kulturi mira. Zašto je to toliko bitno upravo danas i kako to realizirati?

 Prof. dr. Lavić. Mir je prirodno stanje ljudskog bića u kojem ono može da se razvija. Društvo kojem se ne dozvoljava mir ne može razvijati kvalitetne sadržaje egzistencije. A to  sada rade velikosrpske mreže po Bosni i Hercegovini. Konfliktnost onemogućava  refleksiju, razvoj, prosperitet, demografski procvat itd. „Kultura mira“ se javlja kao neophodan  zahtjev čovjeka da živi u miru i slobodi bez bilo kakve prijetnje. Vjerujem da bi uključivanje Bosne i Hercegovine u EU i druge euroatlanske integracije osiguralo razdoblje mira u kojem bi se država stabilizirala i izvršila snažnu unutarnju konsolidaciju na principima evropske modernosti i pravnih normi. Danas antibosanske snage svoje ciljeve ostvaruju tako što državu Bosnu i Hercegovinu
svim mogućim podmetanjima, lažima i opstrukcijma drže izvan okvira EU i evropskih pravila igre. Ključni problem pritom jeste postojanje entiteta koji se razumijeva kao ratni plijen agresora na Bosnu i Hercegovinu. Biti izvan okvira EU za Bosnu i Hercegovinu znači biti u velikoj opasnosti od velikosrpskog i velikohrvatskog ekspanzionizma. Moramo više raditi na ostvarenju vječnog mira, jedne Kantove vizije, da budemo ljudi mira i slobode. Isto tako, moramo svim sredstvima odbraniti svoju slobodu, državu i nezavisnost.

 Da li Bošnjaci trebaju imati nacionalni plan i program?

 Prof. dr. Lavić. Bošnjački nacionalni program jeste – država Bosna i Hercegovina s pluralnim društvom koje je zasnovano na vladavini prava i zakona, slobodi građana i naroda, ravnopravnosti Bošnjaka, Srba, Hrvata, Jevreja, Roma, Crnogoraca i drugih koji u njoj žive. Bošnjaci hoće da žive slobodno, dostojanstveno i ravnopravno s drugima. Bošnjaci neće dopustiti uništenje njihove države i njenog političko-pravnog identiteta.

 U presudi Međunarodnog suda pravde iz februara 2007. godine je navedeno da je Republika Srpska odgovorna za genocid u rejonu Srebrenice 1995. godine. U svjetlu novih presuda Momčilu Perišiću, kao i procesa protiv Karadžića i Mladića iskrsavaju nove činjenice koje pokazuje da se u Srebrenici završava genocid koji je započet u maju 1992. godine na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. Srebrenica je samo okončanje procesa genocida.  Kako Bošnjaci trebaju prići ovom prije svega pravnom, a zatim političkom i moralnom pitanju? Da li treba obnoviti tužbu  ili raditi na prikupljanu još dokaza?

 Prof. dr. Lavić. Već odavno znamo da je u prvim mjesecima agresije na Republiku Bosnu i Hecegovinu 1992. godine napravljeno mnogo ratnih zločina nad Bošnjacima pod komandom Jugoslovenske armije i različitih policijsko-terorističkih formacija iz Srbije… Desetine hiljada ljudi je pobijeno, hiljade žena je silovano, stotine hiljada ljudi protjeranao, nastale
su stotine koncentracionih logora, spaljena su i porušena naselja, gradovi i kulturno-povijesni spomenici kao znakovi bošnjačkog postojanja širom Bosne. Genocid u Bosni i Hercegovini traje od aprila/maja 1992. i završava se u julu 1995. godine u Srebrenici. Dakle, radi se o kontinuiranom i planski provedenom velikosrpskom projektu. Slično su Bošnjacima uradili Tuđmanovi i Bobanovi
bojovnici u Hercegovini i Srednjoj Bosni.

Nažalost, u Hagu su bitne informacije izuzete iz istrage što je rezultat dogovora Carle del Ponte i G. Svilanovića. Taj potez prema Republici Bosni i Hercegovini imao je nenadoknadive štetne posljedice. Srbija je kao ukorena „što nije spriječila genocid u Srebrenici“. Presuda je imala političku pozadinu, a što se poslije posebno pokazalo kod presude generalu Perišiću. Nas su naveli da
počnemo pričati o „genocidu u Srebrenici“, kao da se u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine nije dogodio genocid. Ali, jasno je da se genocid dogodio širom Bosne i Hercegovine, Krajina, Hercegovina, Podrinje, Posavina, i da je na masovnim grobnicama i genocidu nametnuta tvorevina RS. Djelo zločina uvijek će biti zločin.

Mi nećemo pokretati novi postupak pred sudom pravde u Hage – mi nastavljamo već započeti postupak. Nismo zadovoljni cjelinom Presude iz februara 2007. godine. Smatramo da je naša ljudska i moralna obaveza da nastavimo raditi na ovome zadatku radi istine koja je neophodna Bošnjacima, Srbima i Hrvatima nakon ovih strašnih godina zla. Vrijeme je da počnemo graditi kulturu mira i razumijevanja.

 Puno vremena i prostora bi trebalo da se predoči rad BZK „Preporod“. Ipak, hoćete li za naše čitatelje, u najkraćem i po mogućnosti retrospektivno, predstaviti BZK Preporod?

 Prof. dr. Lavić. Bošnjačka zajednica kulture (BZK) „Preporod“ izraz je bošnjačkih nastojanja u kulturi tokom 20. i, evo, danas na početku 21. stoljeća. „Preporod“ baštini djelatnost „Gajreta“ (1903) i „Narodne uzdanice“ (1924) koji su objedinjeni od 1946. do 1949. pod imenom „Preporod“.  Poslije 1949. godine nastupilo je doba bez bošnjačkog znanstveno-prosvjetnog i kulturnog društva da bi tek 5. oktobra 1990. došlo do Obnoviteljske skupštine „Preporoda“. Sve to vrijeme Srbi i Hrvati su imali u Beogradu i Zagrebu svoje matice i kulturno-znanstvene institucije. Prošlo je već dvadeset godina otkako „Preporod“ djeluje u novim okolnostima. Prepoznatljiva smo i respektabilna institucija u Bosni i regionu. Mi smo institucija bošnjačke kulture koja
obuhvata veliki spektar kulturnih formi i sadržaja od izuzetne vrijednosti. Razvili smo oko sedamdeset općinskih društava i to je snažna kulturna infrastruktura u državi. Posebno je važno da vodimo bitne izdavačke projekte u oblasti književnosti, znanosti i umjetnosti u kojima se prepoznaju kulturne vrijednosti bošnjačkog naroda. Pored toga svake godine održavamo znanstvene
skupove o raznim pitanjima i posebno posvećujemo pažnju našim književnicima. Naučni skup o Abdulahu Sidranu održan je 22. oktobra 2011. u Sarajevu, a ovo je peti po redu posvećen bošnjačkim značajnim književnicima. Prethodnih godina to su bili skupovi o Nedžadu Ibrišimoviću, Irfanu Horozoviću, Tvrtku Kulenoviću i Dževadu Karhasanu. U martu 2011. godine u Sarajevu je održan međunarodni znanstveni skup pod nazivom Bosanskohercegovačka država i Bošnjaci. Nadamo se da će BZK „Preporod“ postati globalna institucija bošnjačke kulture i da će širom svijeta razvijati i promovirati vrijednosti bošnjačke
kulture. Preko institucije  „Preporoda“ povezujemo se s epohalnim procesima evropske modernosti, kulture i duha savremenosti.

 KBSA treba nastaviti svoju dosadašnju djelatnost i saradnju s našim prijateljima i biti naša bošnjačka poveznica sa SAD i Kanadom

Na poziv KBSA uskoro dolazite na Konvenciju KBSA u SAD. Prilika je to da se nastavi realizacija u Torontu započete ideje o formiranju BZK „Preporod“ u Sjevernoj Americi. Ideju je započeo vaš prethodnik prof. dr. Šaćir Filandra sa prof. Emirom Ramićem. Šta bi značilo za sjevernoameričke Bošnjake formiranje BZK
„Preporod“ u Sjevernoj Americi?

 Prof. dr. Lavić. Mi sada imamo mogućnosti da organiziramo BZK „Preporod“ u SAD i Kanadi kao dio porodice „Preporoda“ u Evropi. Naravno, Bosna i Hercegovina će uvijek biti naša matica i izvorište, a Sarajevo naš najvažniji grad. Danas je mnogo više Bošnjaka u dijaspori neko u domovini. Postojanje „Preporoda“ u Americi moglo bi imati veliku važnost za daljnji kulturni razvoj bošnjačkog naroda, budući da je danas Amerika najrazvijeniji dio svijeta. Jasno je da Bošnjaci Sjeverne Amerike shvataju važnost BZK „Preporoda“ za očuvanje njihovog kulturnog identiteta. O tome sam razmijenio mišljenja sa gospodinom H. Alibašićem, predsjednikom KBSA i gospodinom E. Ramićem, direktorom Instituta za istraživanje genocida (Toronto), s  kojima redovno sarađujem.Nadam se da će se Bošnjaci na sjevernoameričkom kontinentu kroz BZK „Preporod“ moći predstaviti kao narod kulture. Postojanje BZK  „Preporoda“ među Bošnjacima u SAD i Kanadi je naš kulturni cilj. To bi nam dalo američki kvalitet.

 Priznavanje bosanskog jezika u SAD i Kanadi, upotreba nacionalnog imena Bošnjak u američkim i kanadskim političkim, statističkim i drugim dokumentima, usvojene rezolucije o genocidu u američkom kongresu, senatu i
kanadskom parlamentu, zabrana odlaska Darka Trifunovića na Evropski kongres policije u Njemačku gdje je trebao širiti laži o agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima, zabrana ulaska Srđe Trifkovića u Kanadu gdje je trebao širiti laži o agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima su samo neke od mnogih naznaka aktivnosti KBSA. Kako vi vidite ulogu KBSA kako prema sjevernoameričkim Bošnjacima, tako i prema Bošnjacima i BiH uopšte?

 Prof. dr. Lavić. KBSA treba nastaviti svoju dosadašnju djelatnost i saradnju s našim prijateljima i biti naša bošnjačka poveznica sa SAD i Kanadom kao velikim i moćnim zemljama savremenosti. Mi u Bosni i Hercegovini smo svjesni važnosti postojanja i djelovanja KBSA. Vi u Americi morate znati da je na vama velika odgovornost prema daljnjem razvoju vaše zemlje porijekla.

Mi ćemo se još dugo boriti s velikosrpskim falsifikatima, lažima i nasrtajima. Zahvaljujem se američkim i kanadskim građanima i političarima koji podržavaju pravdu, istinu i slobodu. U mome kabinetu u Sarajevu uokvirena je Rezolucija br. 70 koju je usvojila State of Michigan. Thank you very much!

Bošnjaci svoj maternji jezik nazivaju bosanski jezik. Današnje problematiziranje tog naziva od strane nekih Srba i Hrvata i njihovo
istrajavanje na tvrdnji da se naziv jezika mora izvesti iz imena naroda, a ne iz imena zemlje, neutemeljeno je i izvan je lingvističkih kriterija. Zapravo, te tvrdnje su nacionalističke i politikantske. Na lingivističko-komunikacijskom planu nema nikakve sumnje  da su bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski jedan jezik. Razlike među njima su jako male. Jednostavno kazano – to su četiri imena
i četiri jezičko-standardna izraza.

 Za kraj vaša poruka američkim i kanadskim Bošnjacima?

 Prof. dr. Lavić. Budimo hrabri u našim vizijama. Najveća vrijednost koju možemo ponuditi našoj djeci je obrazovanje. Neka naše opredjeljenje budu kultura slobode, pravda, demokratija i antifašizam. A na osnovu njih neka doprinose izgradnji bosanskohercegovačkog pluralnog društva.

Budućnost je pred nama…

———————————————————–

Intervju je originalno objavljen u web magazinu ChicagoRaja.net

John H. Coatsworth, Ph.D.
Dekan, Škola za međunarodne i javne poslove
Kolumbija univerzitet u Njujorku

Timothy Frye , Ph.D.
Direktor, Institut Hariman
Profesor post-sovjetske spoljne politike na Kolumbija univerzitetu

Poštovani dr. Coatsworth i dr. Frye:

Pišemo vam u ime 300,000 Bošnjaka u SAD i 50,000 u Kanadi da protestujemo planirani program u organizaciji Hariman Instituta i Škole za međunarodne i javne poslove na Kolumbija univerzitetu 25. oktobra, 2011 godine u kojem će glavni gost biti Milorad Dodik, predsjednik Republike Sprske (RS).

Milorad Dodik negira geocid nad Bošnjacima i neumorno promovira etničke podjele u Bosni i Hercegovini (BiH). U aprilu 2010 Dodik je dao intervju beogradskom listu “Večernje novosti”, u kojem otvoreno navodi da “bosanski Srbi nikada neće prihvatiti da pokolj 8000 muslimana ( Bosnjaka) u Srebrenici 1995. godine je genocid.  Dodik je dalje rekao da “Mi ne možemo i nikada nećemo prihvatiti taj događaj kao genocid.” Negiranjem genocida, Dodik aktivno radi protiv mira i procesa pomirenja u BiH. Međunarodni sud pravde (ICJ) i Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) presudili su da ono što se dogodilo u Srebrenici je genocid. Pored toga, američki Kongres donio je HR199, koji definira taj zločin kao genocid.

Dodikova moralno prekorljiva retorika o Srebrenici i njegov opstrukcioni odnos prema Bosni kao jedinstvenoj državi ugrožava mir, stabilnost i prosperitet, ne samo u BiH, nego i cijeloj jugoistočnoj Evropi. Dodik aktivno podržava odbranu Ratka Mladića, optuženog ratnog zločinca trenutno u Haagu za opsadu Sarajeva i genocid u Srebrenici. Dodik uporno insistira da ne postji odgovornosti Srba za ratne zločine koje su počinili- Srbi tokom agresije na BiH, u ranim 1990-ih. Pored toga, Dodik radi na potkopavanju autoriteta i pravilnog funkcioniranja nacionalnih instuicija, uključujući i Suda BiH, odgovornim za progon ratnih zločina.

Dodik nastavlja predstavljati opasnost zemlji sa cijem ilegalne secesije Republike Srpske, što može obnoviti nasilje u društvu još uvijek duboko traumatiziranom ratom.

Na kraju, iste stranke pod Dodikovim vodstvom u Republici Srpskoj, koje su tada bile odgovorne za namjerno uništavanje Bosne i Hercegovine, i koje su tada nagrađene u Dejtonskom sporazumu s teritorijalnim i političkim ustupcima stečenim kroz genocidno nasilje, sada aktivno rade na oslabljenju reintegracije u zemlji kao jedinstvene, suverene države. Mi ovim prismom izrazavamo protest da Kolumbija Univerzitet pruži legitimnu platformu izlaganju Milorada Dodika i trazimo da njegov poziv bude povučen.

Mr. Haris Alibasic, predsjednik
Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA)
www.bosniak.org

Ajla Delkic, izvršni direktor
Bošnjacko-američko savjetodavno vijeće za Bosnu i Hercegovinu
www.baacbh.org 

Prof. Emir Ramić, predsjednik
Institut za istraživanje genocida, Kanada (IRGC)
http://www.instituteforgenocide.ca/

Sanja Seferovic-Drnovsek J.D, MEd, direktor
Bosansko-Američki Institut za istraživanje genocida i edukaciju
www.baginst.org